Crkva zauzela jasan stav nulte tolerancije

Predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, u razgovoru za Hrvatski katolički radio u petak, 1. ožujka, govorio je o „susretu bez presedana“ – ‘Zaštita maloljetnika u Crkvi’, na kojemu je od 21. do 24. veljače sudjelovao u Rimu, razmatrajući prevenciju pedofilije i kajući se za ta počinjena zlodjela u Crkvi, u zajedništvu s papom Franjom, predsjednicima biskupskih konferencija svijeta, redovničkih poglavara i žrtava svećeničkih zlostavljanja.

Sveti Otac Franjo učinio je presedan, da se o tom osjetljivom problemu patnje djece, ne samo u Crkvi, nego i u svijetu, otvoreno razgovara, rekao je mons. Puljić. „U svom završnom govoru na susretu 24. veljače, papa Franjo izrekao je svoju muku zbog milijuna djece koji su žrtve nasilja diljem svijeta. Mi smo raspravljali o našoj obvezi da u krilu Crkve zauzmemo stav nulte tolerancije, ali nam ne može biti svejedno  ako milijuni djece i danas i svake godine trpe isto iskustvo. To je strašna moralna mrlja koja je nazočna u svim kulturama i svim civilizacijama. A mi biskupi, okupljeni iz svih dijelova svijeta, predstavljali smo taj svijet“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši kako se Papa osobito osvrnuo na zla pornografije, seksualnog turizma i opasnost digitalnog svijeta koji zavodi i iskorištava djecu.

„Sva ta zla nazvao je djelovanjem Sotone pa je pozvao vjernike neka se budnošću, molitvom, pokorom i dobrim djelima odupru njegovom zavođenju. Odgovorne u društvu pozvao je neka zaštite djecu i odrasle od pornografije, digitalne opasnosti i seksualnog turizma, jer to je zlo i zločin koji nemaju pravo na slobodu. Mi smo u eri osvojenih sloboda. ‘Ova djela nemaju pravo na slobodu’, rekao je Sveti Otac. To je strašna rečenica i strašan poziv voditeljima današnjeg društva da imaju u vidu i potrebu zaštite djece od toga zla“ istaknuo je mons. Puljić.

Govoreći o odgovornosti za počinitelje pedofilije unutar Crkve kao i o onima koji su to zataškavali, mons. Puljić je rekao: „Bilo je slučajeva gdje se pojedini biskupi nisu snašli, gdje nisu shvatili ozbiljnost žrtava koje su stradale, bilo je slučajeva gdje su žrtve bile zanemarene i nije ih se saslušalo. Činjenica je da su se mnogi biskupi našli zatečenima. Zato je papa Franjo i sazvao taj susret predsjednika biskupskih konferencija, da se zauzme zajednički stav, da se bude svjestan ozbiljnosti čina zlostavljanja djece, da o toj temi pričamo i da zajednički poduzmemo akcije. Bilo je propusta, bilo je zanemarivanja, ali uglavnom sve biskupske konferencije imale su obvezu i imaju svoje smjernice kako postupati u tom pogledu. Medijski je servirano kao da je u Crkvi praksa bila zanemarivanje. To ne stoji. Bilo je slučajeva koji su sankcionirani, ako je netko zataškavao, ako je znao a nije u svezi toga ništa poduzimao, onda je bila snošena i odgovornost“ rekao je mons. Puljić. Nadbiskup smatra dobrim da su se na susretu čule i žrtve zlostavljanja, „tako da je i tim načinom pokazano što znači kad je netko zanemaren i što žrtve traže“.

Podsjetio je da je papa Benedikt XVI. još kao prefekt Kongregacije za nauk vjere „jasno govorio da ima određene nečistoće u Crkvi koju treba očistiti. I onda je kao Papa zauzeo jasan stav u pogledu ophođenja, ne samo ‘spašavanja’ ugleda Crkve, nego u pogledu čišćenja od tih zala koji su se, nažalost, našli i u Crkvi. I u Hrvatskoj zakon iz 2013. pedofilsko korištenje djece ubraja među velike zločine. Svatko je dužan to prijaviti! Ne samo biskup, ne samo svećenik, nego svaki vjernik. Bilo da se radi o vlastitoj obitelji, susjedstvu, bilo gdje. Kada netko čuje, osjeti ili čuje neku priču, on je dužan zaštititi ugroženoga. Dakle, prijaviti. Ako se radi o svećeniku, osoba je dužna doći crkvenoj instituciji, biskupu, u Ordinarijat ili nekome javiti: ‘Radi se o nekim sumnjivim stvarima, potrebno je zaštititi djecu’. Dakle, pozvani smo svi! To je Papa u svom završnom govoru uputio Crkvi, crkvenim poglavarima i cijelom svijetu. Svi smo pozvani stati u obranu nezaštićenih, ili kako je to sv. Ivan Pavao II. često govorio, dužni smo biti glas onih koji glasa nemaju“ poručio je mons. Puljić.

Susreti za žrtvama svećenika pedofila su potresni, potresna su njihova svjedočanstva, rekao je nadbiskup. „Osjeća se kako su to osobe koje su duboko ranjene. Osjećaju se izgubljenima i treba im ljudska blizina i prijateljska ruka. Oni su opterećeni prošlošću, ne mogu raditi ni spavati a da ih ne progoni ta tužna prošlost. Osobito su pogođeni ako se u njih sumnja. Ako im se ne vjeruje, ako se njihovo iskustvo omalovažava ili ignorira. Zato su Papa i nekoliko predavača isticali upravo tu potrebu, da Crkva bude ljubazna majka. Dobra odgojiteljica. Sa srcem, koja razumije, prihvaća, sluša. Papa je rekao u svojoj završnoj riječi: „Ne bojte se, braćo biskupi, ‘izgubiti’ vrijeme u slušanju takvih priča“. Jer mi smo obvezni, dužni, ne samo saslušati ih, nego im pomoći da ozdrave. Ne može se čovjeku pomoći da ozdravi ako ga ne saslušaš, ako ne čuješ njegovu priču, ako mu ne pružiš prigodu da osjeti da si pokraj njega, da ga razumiješ, da si mu prijatelj. Zato je Papa rekao, mi moramo biti kao ljubazna majka“ istaknuo je mons. Puljić.

Na susretu u Vatikanu moglo se zaista osjetiti ranjenost žrtava zlostavljanja, njihova potištenost, a u nekim slučajevima i volja da krenu naprijed, da ozdrave, da pokušaju živjeti normalno, rekao je mons. Puljić. Osobito ga je dirnuo primjer kad je za vrijeme liturgije kajanja jedan mladić u svom obraćanju iznio svoje rane i bol. „A onda je nakon malo šutnje, uzeo violinu i odsvirao nam jedan klasični komad. Htio je dati do znanja, ‘Mene glazba liječi. Ja sam se specijalizirao u klasici i evo, i vama pružam ono što znam. Zahvaljujem na ovome trenutku susreta’. Kao da je htio reći, ‘Molim vas, budite i vi glazba svima onima koji se vama obrate’. Da osjete tu opuštenost, da osjete blizinu i razumijevanje“ potaknuo je mons. Puljić.

Sve biskupske konferencije bile su davno dužne izraditi smjernice u postupanju, ne samo u procesu, nego i u liječenju žrtava. Sastavni dio tih smjernica je i Povjerenstvo stručnjaka koje je pomoć upravo u takvim slučajevima, rekao je mons. Puljić. Naglasio je da je netočan zaključak koji se ‘nameće’, kao da se pedofilija događa samo u Crkvi. „Crkva je također dio ovoga svijeta i podložna je svim ranama kojima su i ljudi podložni, ali je Crkva zauzela jasan stav nulte tolerancije. Ne želimo da se to ponavlja, bit ćemo stroži u pogledu selekcije budućih svećenika, jer mnogi su zalutali, to je izdaja svećeničkog zvanja. Ne samo da je to žalost i tužan događaj, nego taj susret je i prigoda, kako je rečeno i u raspravi, da se nešto pozitivno dogodi. A prva i najbliža prigoda jest pomoći ranjenima, oštećenima, da se vrate u normalni život. Ali, taj događaj bez presedana je i poruka svijetu, poruka odgovornima koji se nažalost služe djecom u iskorištavanju, da se zajednički udruže i bore protiv toga zla koji je nažalost prisutan. Papa ga je dobro okarakterizirao kao djelo tame, djelo Zloga, djelo Sotone. Dobro je da se taj susret dogodio jer smo mi biskupi, predstavnici svih naroda diljem svijeta, s papom Franjom jasno dali do znanja da želimo Crkvu očistiti od toga zla koji je i nas pogodio. Ne želimo ni jedan takav slučaj. To je jako dobra odluka i jako vrijedan susret“ istaknuo je predsjednik HBK. Stavljajući ga u kontekst svjetskih zbivanja, „i kao Crkva dužni smo pomoći svijetu koji se nalazi u takvom zlu, da ga se od toga oslobodi. Zauzmimo se svi zajedno i pomozimo djeci koja su ugrožena“ poručio je mons. Puljić.

Na susretu u Vatikanu istaknuta je potreba transparentnosti službenika Crkve, a to zahtjeva i promjenu mentaliteta. „To je svakako promjena i želja da se s tim zlom raskrsti, da se s njim suoči i da se shvati svu težinu rana onih koji su to proživjeli. Kada se to dogodi u Crkvi, to ima medijsku, ali i osobitu moralnu težinu. Sablazan je posrijedi! Zato je Isus u svom govoru zaprijetio onima koji sablazne malene i rekao da bi bilo bolje da im se mlinski kamen objesi oko vrata i da potonu. Te Isusove prijetnje daju naslutiti o kakvim se razmjerima štete radi. Ne samo glede pedofilije unutar Crkve nego i organiziranog kriminala diljem svijeta putem pornografije, seksualnog turizma i digitalnog zavođenja, iskorištavanja milijuna djece. Tu Crkva ne može šutjeti. Tu Crkva mora podići glas! Mora najprije očistiti svoje redove, ali i podići glas i biti glas onih koji glasa nemaju“ poručio je nadbiskup Puljić.

Činjenica da se u zlostavljanjima zloupotrebljava svećenička moć i autoritet povezana je s tim skandalima, ali ne mora biti uzrok, rekao je nadbiskup. „Samim time da je netko u službi, da je odgovoran i zadužen za drugoga, on je po svojoj službi, profesiji, autoritet. Zato je žalosno da on zloupotrebljava svoj autoritet. Govorilo se o težini toga čina i to se opisivalo kao klerikalizam. No, to nije glavni razlog skandala. Posrijedi su druge neuredne sklonosti, devijacije, patologije, bolest kojoj pojedinac podlegne, nije budan, ne pazi na to, onda se iskorištava autoritet. To je krivo korištenje autoriteta ili zloupotreba autoriteta. Ali u pozadini je nešto teže. Bolest, psihička neuravnoteženost, nešto što treba liječiti i spriječiti da takvi dođu u svećeničke redove. Treba ga na vrijeme otkriti i pomoći da ne preuzima nešto što ne pripada svetoj svećeničkoj službi“ rekao je nadbiskup Puljić.

Organizatori susreta pokazali su i strašnu dimenziju pedofilije kao posljedice grijeha. „Skup je bio ponizni vapaj okupljenih biskupa oko Petrovog nasljednika, koji su poput obraćenog sina došli natrag Ocu nebeskom, moliti oproštenje za propuste braće, moliti milost za učinjene grijehe“ rekao je nadbiskup. Pokornički čin koji je bio na susretu podsjetio ga je na čin sv. Ivana Pavla II. u Velikom jubileju 2000. g., kada je pred velikim Kristovim križem, Papa tada zavapio: „Isuse, koji si patio za nas, Isuse koji si nas svojom križem i mukom otkupio i spasio, pomozi svojim sinovima. Oprosti za sva zlodjela, za sve nevjere, za sve što je Crkva učinila  tijekom povijesti“. „Pokornički susret bio je dirljiv, znakovit i primjeren svetom i grešnom zboru. Jer mi smo kao Crkva, kao sinovi svete katoličke Crkve, na putu svetosti, ali grešnici. Crkva je sveta ne zato što smo mi sveti, nego što je u njoj Sveti nad svetima. Ali smo grešni, slabi i zato nam je potrebna poniznost, kajanje i molba za oproštenje. I papa Franjo je pokorničkim činom, poput svoga predšasnika sv. Ivana Pavla II., zavapio: „Bože, oprosti Crkvi svojoj! Oprosti njenim sinovima! Oprosti cijelom čovječanstvu i pomozi da progledaju, da se obrate“ rekao je predsjednik HBK.

Nadbiskupu je dojmljiva poruka pape Franje u njegovoj homiliji da svećenici kao službenici Božji moraju biti na putu prema svetosti. „Moramo biti dobri očevi, svećenici, biskupi. Moramo biti uzor. Ali je rekao i da vjernici imaju pravo na dobrog svećenika, na svetog svećenika. Znači, ne smiju dopustiti da se takvo nešto dogodi u njihovoj sredini. Svi smo odgovorni i svi moramo imati otvorene oči i dobru želju. U tom kontekstu, rečenica da vjernici imaju pravo na dobrog, svetog svećenika, poziv je i vjernicima, ne samo da svećenike vole, za njih mole i pomažu im, nego i da, ako treba, pomognu da ne zastrane“ potaknuo je nadbiskup Puljić.

Istaknuo je važnost odgoja budućih svećenika, ali i uopće odgoja buduće djece, odgoja u obiteljima, učvrstiti očeve i majke da budu uzor djeci. Pomoći ne samo budućim svećenicima, nego i obiteljima, mladima, da ostvare svoje ideale. „Mladi osobito nose plamen želje učiniti nešto dobro u životu. Treba im pomoći da to ostvare, a ne zavoditi ih da im se upropasti život“ upozorio je mons. Puljić.

Zadarski nadbiskup komentirao je i mogućnost kako se govorom o svećeniku koji se, po crkvenoj kazni, vraća u laički stalež, možda sugerira da je biti laik ‘kazna’. Nadbiskup smatra da bi ipak trebalo jasnije reći da je kazna oduzimanje kleričkog staleža. „Laički status je sveti status. Biti laik u Crkvi je pozitivna, vrijedna kvaliteta. Laici su osobito na Drugom vatikanskom saboru pozvani, prozvani i ocijenjeni kao nužno potrebni, ako Crkva želi preživjeti u velikom košmaru moralnog i drugih nereda. Crkva ne može bez laika. Laici su sastavni dio njene ekleziologije. Ali, i ja bih radije rekao, oduzima mu se klerički status. Oduzima mu se ono što mu je bilo povjereno, jer Sveti red je nešto Božje, krštenje se nikome ne može oduzeti. Ali budući da je jednom bio izdignut u odgovornost i u časnoj službi vršenja poslanja u Crkvi kao propovjednik, djelitelj svetih tajni, odgojitelj Božjeg naroda, u slučaju pedofilije to mu se oduzima. To jest kazna. I onda osoba može biti samo laik. Nije to ponižavanje, nego može biti samo ono što je bio prije nego je postao zaređen. Nije to ponižavanje, ali se osobi oduzima nešto što se laicima ne može povjeriti. Ali bolje bi bilo reći, oduzima mu se klerički stalež. Oduzima mu se ono što je imao kao privilegij, jer je bio pripreman, bio je zaređen, bio je osposobljen vršiti tu službu u Crkvi, a oduzimanjem kleričkog staleža ne može više propovijedati i dijeliti svete tajne“ rekao je mons. Puljić.

Zaključno, nadbiskup Puljić smatra da su za kriminalna djela seksualnog zlostavljanja potrebni psihologija, psihijatrija, patologija i kriminologija. „No, bez teologije koja je nauka o Bogu i čovjeku, bez teologije milosti i grijeha, ostajemo prikraćeni o značenju toga zla u svijetu. Bogu posvećena osoba tim je činom izgubila povjerenje i poštovanje naroda i nanijela ogromnu štetu Crkvi, svećenicima i vjernicima. Kada je čovjek nesposoban vladati sobom, nužna su i sredstva prisile, kazne i zatvora, kako bi se spriječilo veće zlo i zaštitilo nevine i ugrožene“ poručio je predsjednik HBK Želimir Puljić, u razgovoru za HKR o temi pedofilije i osvrtu na svoj boravak u Rimu na susretu ‘Zaštita maloljetnika u Crkvi’.

Ines Grbić

print

Povezane objave

Kardinal Parolin pohodio mons. Jozića

Tiskovni ured HBK

Vizitacija Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu

Tiskovni ured HBK

Biskupsko ređenje đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića

Tiskovni ured HBK