Priopćenje sa susreta Svetog Oca s biskupima iz Hrvatske, BiH, Slovenije, SR Jugoslavije i Makedonije

1. Sveti Otac, uvijek zabrinut za materijalnu i duhovnu sudbinu naroda balkanskoga područja, sazvao je u srijedu, 17. listopada 1995, u nazočnosti nekoliko svojih suradnika iz Rimske Kurije, biskupe iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, SR Jugoslavije, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije i Slovenije. Cilj je susreta bio zajedno, s pastoralnog stajališta, istražiti prilike mjesnih zajednica nakon četiri godine rata i u teškom ostvarivanju mira.
2. Gotovo sve od dvadeset i četiri biskupije iz pet država predstavljali su njihovi biskupi. Nedostajao je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, kojemu je onemogućeno napustiti svoje sjedište, te ga je stoga predstavljao njegov generalni vikar mons. Anto Orlovac. Kao sto je Sveti Otac učinio u svom govoru na početku, posebno se je molilo za njega i za povjereno mu stado. Također su iz zdravstvenih razloga bili odsutni ljubljanski nadbiskup Alojzij Šuštar kojega je predstavljao njegov pomoćni biskup Alojzij Uran, i dubrovački biskup Želimir Puljić.
3. Na početku sastanka kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, i zajedno s njime kardinal Vinko Puljić, sarajevski nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, srdačno su Papi zahvalili sto je upriličio taj susret, izrazivši mu također usrdne čestitke na početku osamnaeste godine njegove Papinske službe. Svi nazočni su u narednim prilozima jednako tako izrazili svoju zahvalnost sto imaju priliku kao pastiri zajedno razmatrati pouke što ih treba izvući iz patnji što ih je proizvelo toliko nasilje, i mogućnosti i zahtjeve sto ih pruža budućnost. Susret je protekao u ozračju duboke duhovnosti, s potresnim svjedočanstvima istinskoga kršćanskog življenja tih tako izmućenih zajednica.

4. U tijeku sastanka sudionici su preuzeli različite zadaće za svoje buduće služenje u sklopu pastoralnih nauma za novo naviještanje Evanđelja uoči trećega tisućljeća:

a)      ojačati djelo pomirenja medu osobama i etničkim skupinama, sve pozivajući da odbace mit ogorčenoga nacionalizma te da njeguju zdravo domoljublje, potičući tako iskreni suživot;

b)      sve poučavati za življenje kršćanskoga opraštanja u cilju liječenja rana proizvedenih mržnjom, drevnom i suvremenom;

c)      poticati nove molitvene pothvate da bi Gospodin udijelio milost obraćenja srdaca, koje je nezaobilazna pretpostavka istinske duhovne obnove;

d)      na mjesnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini osnažiti dijalog s pravoslavnom bracom, iskazujući spremnost za susretanje s njihovim biskupima u bratskoj ljubavi i kršćanskoj revnosti, u duhu najnovije enciklike “Ut unum sint”;

e)      u uzajamnom poštovanju unapređivati susrete s muslimanima u svrhu osiguravanja za sve dostojne budućnosti;

f)       nastaviti, i ako je moguće, umnožiti djela dobrotvorne ljubavi kako materijalne tako i duhovne, na svim razinama, ne razlikujući ljude prema narodnosnoj ili religijskoj pripadnosti;

g)      osobitu pozornost poklanjati izbjeglicama, odakle god oni dolazili, i tako iznova u svojstvenoj različnosti tkati društveno tkivo u pojedinim zemljama i medu njima: brat brata ne smije tek podnositi, treba ga ljubiti;

h)      uspostavljati bratimljenja medu biskupijama i župama bolje stojećih Crkava i onih koje su u dotičnim područjima najteže pogodbene, te bez odlaganja započinjati obnovu svetih mjesta koja su ratom razorena, jer su to znakovi nade i sredstva zajedništva. S tim u svezi Sveti Otac odredio je ustanovljenje posebne zaklade kojoj je on namijenio prihode od autorskih prava za svoju knjigu Prijeći prag nade;

i)       pobuditi zanimanje sredstava društvenog priopćivanja kako bi istinitije izvješćivala o stvarnosti u tim zemljama, osobito o nazočnosti, patnjama i djelovanju Katoličke Crkve;

j)       sto zauzetije siriti papinski nauk i crkveni društveni nauk s posebnom pozornošću za ono sto se odnosi na razorne učinke nacionalizma i zahtjev poštovanja prava manjina.

5. Na kraju susreta svi su sudionici izrazili svoje zadovoljstvo zbog napora međunarodne zajednice i odgovarajućih vlada za postizanje mira, ali ipak izražavajući zelju da taj mir bude pravedan i trajan i radi toga utemeljen na općenito priznatim moralnim načelima.

 

Iz Vatikana, 17. listopada 1995.

print

Povezane objave

Čestitka predsjednika HBK muslimanima u povodu Kurban bajrama

Tiskovni ured HBK

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2019.

Tiskovni ured HBK

Odgođeno biskupsko ređenje mons. Jozića

Tiskovni ured HBK