Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu

Srdačno pozdravljam sve sudionike Akademije koja je upriličena u povodu 15. obljetnice katoličkoga vjeronauka u školi. Zahvaljujem Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa koje je pod vodstvom  ministra prof. dr. Dragana Primorca prihvatilo suorganizaciju ovoga akademskog čina. Bila je providonosna odluka hrvatskih biskupa prije petnaest godina da se s demokratskim promjenama u nas odmah započne i sa školskim vjeronaukom kojemu je posebno obilježje činjenica da je pozvan prodrijeti na područje kulture i imati veze s ostalim ljudskim znanjem (usp. ODK, 73).

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu. Jedna je to od rijetkih službi pomoću koje Crkva redovito susreće tisuće djece i mladih u Hrvatskoj. Školski vjeronauk pruža Crkvi velike mogućnosti i izazove za njezino evangelizacijsko i odgojno djelovanje. Naša je Crkva svjesna te važnosti. Otkad je uveden vjeronauk u hrvatski školski sustav, pokrenute su mnoge inicijative s obzirom na školovanje vjeroučitelja, njihovo trajno usavršavanje i napredovanje, izrađivanje programa i udžbenika i slično.

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti i za našu školu. Škola koja želi promicati cjelovitoga čovjeka i autentičnu kulturu, ne može zanemariti religioznu i duhovnu dimenziju. Religija nije usputna čovjekova stvarnost ili tranzicijski kulturni fenomen, već trajna vrjednota svake kulture.

U posljednje vrijeme puno se govori i čini za usavršavanje našega školskoga odgojno-obrazovnoga sustava (HNOS). U aktualnim dokumentima koji se odnose na našu školu, ističe se da škola želi biti u službi unapređenja gospodarstva i društva temeljenih na znanju. Međutim, istinski napredak, kojemu teži naše društvo i školski sustav, može se ostvarivati samo ako služi promicanju ljudske osobe. U školskom sustavu treba posebno vrednovati ulogu roditelja školske djece. Nije, stoga dovoljno, promicati samo tehničko znanje i tehničku moć, nego i moralnu sposobnost osobe. Sama znanstvena i tehnička osposobljenost, bez odgovarajuće moralne sposobnosti, neće donijeti bolju budućnost ni pojedincu ni ljudskoj zajednici. U tom smislu, vjeronauk ima nezamjenjivu i nezaobilaznu ulogu unutar našega školskog sustava, osobito u ostvarivanju njegovih odgojnih ciljeva. Vjeronauk stoga nije strano tijelo, nešto što ne pripada školi ili što bi bilo marginalno školskomu sustavu. Vjeronauk se smješta u kontekst života škole, poštujući i vrednujući ciljeve i metode koji su vlastiti školi. Njegova uloga i mjesto još bi više trebali biti istaknuti, u međuodnosu s drugim predmetima i odgojno-obrazovnim područjima, u nacionalnome sustavu kojeg je aktualno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa počelo izrađivati. Uloga školskoga vjeronauka u Hrvatskoj, ali i  u suvremenoj Europi, mnogo je značajnija negoli što može nekima na prvi pogled izgledati.

Smijemo reći da je u ovih 15 godina mnogo učinjeno sa strane Crkve i sa strane škole za uvođenje i unaprijeđenje vjeronauka, s čime možemo biti uistinu zadovoljni, ali smo svjesni i brojnih zadaća koje su još pred nama i koje nam ne dopuštaju samodopadno isticanje postignutoga. Ponajprije, potrebno je izraditi cjelovito vrednovanje vjeronaučnog hoda kroz ovih 15 godina, kako bismo mogli na temelju uvida u stvarno stanje, učiniti kvalitativne pomake. Nadalje, živimo u svijetu koji je u procesu trajnih promjena. To znači da i vjeronauk, ukoliko želi davati odgovore na stvarna pitanja djece i mladih, treba biti u trajnom procesu vlastitoga promišljanja, valoriziranja i usavršavanja te sučeljavanja sa svim crkvenim, školskim i kulturnim izazovima. Inzistirati na jednom modelu koji bi tijekom dužega vremenskog razdoblja, u nepromijenjenom obliku, bio prihvaćen u određenom društveno-kulturnom, crkvenom i školskom kontekstu, značilo bi osuditi ga na marginaliziranje iz svijesti suvremenog čovjeka, konkretnog školskog sustava, ali i interesa same Crkve. Pozvani smo na trajno promišljanje i usavršavanje ciljeva, sadržaja, metoda, sustava vrjednovanja te nastavnih pomagala vjeronaučne nastave.

Posebnu pozornost zaslužuju vjeroučitelji. O vjeroučiteljima se puno govori i od njih se puno očekuje. Nikada ranije u našoj Crkvi nije bilo toliko osposobljenih vjeroučiteljica/vjeroučitelja (diplomiranih teologa i kateheta) koji bi bili aktivno i s punim radnim vremenom uključeni u religiozni odgoj djece i mladih. Zadaća je Crkve ustrajno raditi na promicanju kvalitete temeljnog teološko-katehetskog studija te trajnog usavršavanja. Pritom valja voditi računa o ravnomjernom promicanju općeljudskih, profesionalnih i duhovnih kvaliteta bez kojih nema kvalitetnoga odgojitelja/učitelja. A bez kvalitetnog vjeroučitelja nema ni kvalitetnoga vjeronauka.

Trajno redefiniranje vjeronauka u školi bit će uspješnije ako uspijemo paralelno raditi na sustavnome i kvalitetnome promicanju župne kateheze, imajući u vidu da su ta dva oblika vjerskog odgoja i obrazovanja u komplementarnome odnosu. Ta komplementarnost ne isključuje njihovu posebnost i međusobnu povezanost koja se, međutim, ne može svesti na poistovjećivanje.

Poštovani sudionici ovog akademskoga čina, izazovi i zadaci su brojni i složeni. Oni zahtijevaju sustavan, dobro koordiniran i zajednički rad svih onih koji su odgovorni za religiozni odgoj i katehezu, kao i za naš školski odgojno-obrazovni sustav. Ova obljetnica neka bude svima nama poticaj da s povjerenjem u Božju providnost krenemo u nove zadatke imajući u vidu opće dobro hrvatskoga čovjeka, a osobito djece i mladih. Hvala!

print

Povezane objave

Predsjednik HBK čestitao Božić pravoslavnima

Tiskovni ured HBK

Prigodna prodaja božićnih drvaca u sklopu akcije “Za 1000 radosti”

Tiskovni ured HBK

Čestitka biskupa Uzinića za Međunarodni dan starijih osoba

Tiskovni ured HBK