Mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, predsjedao je XXXIX. plenarnom zasjedanju HBK koje je održano u Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku, Poljana Paska Miličevića 4, od 20. do 22. listopada 2009. godine. Aktivnim članovima HBK na tom se zasjedanju pridružio mons. Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski u miru. Zasjedanju je prisustvovao i mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u RH.
Kao delegat BK Bosne i Hercegovine na zasjedanju je sudjelovao mons. Franjo Komarica, biskup banjalučki, a kao gosti bili su prisutni mons. Janos Penzes, biskup subotički, mons. Ilija Janjić, biskup kotorski te mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski.
Na dijelu zasjedanja prisustvovao je mr. Enco Rodinis, tajnik u Tajništvu HBK, ravnatelj Središnje ustanove HBK za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika i predstojnik Financijskog ureda HBK.
Na početku zasjedanja sve je prisutne pozdravio mons. Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik HBK. Pozdravljajući mons. Maria Roberta Cassarija zamolio ga je da Svetome Ocu prenese pozdrave i izraze sinovske odanosti svih sudionika toga plenuma kao i cijele Crkve u Hrvatskoj. Mons. Srakić je s posebnom pažnjom pozdravio mons. Nikolu Kekića, vladiku križevačkoga, i poželio mu srdačnu dobrodošlicu u časni zbor Hrvatske biskupske konferencije. Podsjetio je zatim na neke značajne događaje za Crkvu u Hrvatskoj koji su se zbili u posljednjih nekoliko mjeseci te najavio najvažnije teme toga zasjedanja. Pozdravio je sve koji će pratiti rad plenuma, osobito ljude iz medija, te najavio tiskovnu konferenciju za četvrtak 23. listopada.
Kao domaćin zasjedanja, sve je prisutne pozdravio mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački, zazivajući na sve blagoslov dubrovačkog Parca svetoga Vlaha, koji već deset stoljeća štiti Grad. Prisjetio se nezaboravnih događaja iz 2003. godine kad je dubrovačku biskupiju pohodio blažene uspomene papa Ivan Pavao II. i predvodio velebno liturgijsko slavlje u Gruškoj luci. Mons. Puljić je istaknuo da su upravo s tog mjesta jugokomunisti na obližnji otočić Daksu 24. i 25. listopada 1944. godine odveli i poubijali pedesetak uglednih ljudi iz Dubrovnika među kojima i nekoliko svećenika. Ti ljudi ostaju trajni svjedoci mračnoga doba i užasnog nasilja komunizma koji s fašizmom i nacizmom predstavlja tri zlokobne ideologije XX. stoljeća, odnosno “tri zla” kako ih je nazvao papa Ivan Pavao II. Mons. Puljić je istaknuo zahvalnost Bogu što se naša Crkva predvođena biskupima u tim teškim vremenima znala junački suočiti s navedenim “zlima”, premda je za to podnijela silne progone i mučeništvo. Na taj način stekla je mnoštvo svjedoka i mučenika predvođenih blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem. Zazvao je njihov zagovor za naše današnje vrijeme koje je također bremenito raznim izazovima na koje Crkva mora odgovoriti. Istaknuo je da je u ovoj Svećeničkoj godini važna duhovnost i zajedništvo svećenika jer je upravo crkveno i narodno zajedništvo bilo presudno u teškim trenucima naše povijesti. Na kraju je spomenuo da je svečanost sv. Vlaha proglašena nematerijalnom baštinom čovječanstva koja je plod vjere i umjetničke kreativnosti koju je stoljećima tkala kršćanska zajednica Grada. Zahvalio je biskupima za dolazak i poželio da njihov boravak donese blagoslov Gradu i njegovim stanovnicima.
Apostolski nuncij srdačno je pozdravio sve prisutne ističući da svako zasjedanje HBK potvrđuje čvrste veze hrvatskog episkopata s Petrovim nasljednikom kao i jedinstvo svih pastira Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Dodao je da su pred biskupima brojni izazovi, osobito zbog globalne krize. U tom kontekstu enciklika pape Bnedikta XVI. “Caritas in veritate” (“Ljubav u istini”) osvjetljava nove putove za postizanje ljudskog napretka u ljubavi i istini, što daje nove nade za budućnost svijeta i čovjeka. Naglasio je da posebnu pozornost, u ovoj Svećeničkoj godini, treba posvetiti svećenicima kao glavnim suradnicima u biskupskoj službi. Spominjući se sa zahvalnošću biskupskog služenja mons. Slavomira Miklovša, poželio je dobrodošlicu među članove HBK mons. Kekiću. Na kraju svima je prenio pozdrav, osjećaje blizine i ljubavi te spomen u molitvi Svetoga Oca, a rad plenuma povjerio Gospi, Kraljici Apostola i Prijestolju Mudrosti.
Delegat i gosti zasjedanja pozdravili su prisutne i zahvalili na pozivu i pozdravima te ukratko izvijestili o najvažnijim crkvenim događajima u svojim sredinama.
Biskupi su razgovarali o procesu pristupa Hrvatske Europskoj Uniji ističući kako među ljudima treba čuvati svijest o dostojanstvu, vlastitoj vrijednosti i identitetu, jer jedino na taj način možemo tu zajednicu naroda obogatiti svojim ulaskom.
Polazeći od općeg društvenog stanja, biskupi su analizirali situaciju vjernika u pluralnom društvu koje je bitno označeno permisivnošću (popustljivošću). U uvodnom izlaganju, mons. Srakić je istaknuo da danas mnogi smatraju da naše vrijeme prolazi razdoblje moralne involucije (srozavanja) slične onoj u doba grčko-rimske dekadencije koja se očituje kao kriza morala ili “demoralizacije”. Ona se očituje kao kvantitativno povećanje moralnog zla, kao “permisivni” karakter društva u kojem se zlo smatra nečim normalnim, a donose se i tzv. “permisivni zakoni”, te kao amoralnost novog tipa čovjeka, tvorca aktualnog društva, pri čemu pod utjecajem doktrinarnog i praktičnog ateizma dolazi do demoralizacije samih načela, što je u stvari uzrok krize suvremenog svijeta. Naglašeno je da je jedan od faktora koji je pospješio permisivnost tendencija da se Crkvu ušutka, da je se ne sluša te da je se iz društva protjera u sakristiju. No, Crkva smatra da je njezina glavna zadaća biti svjetlo svijeta i sol zemlje. Ona se te svoje misije ne odriče uz rizik da bude neshvaćena, da se prema njoj neprijateljski odnosi i da je se progoni. Kao posljedica permisivnosti stvara se diktatura relativizma u kojoj se čini da je sve dopušteno i da ne postoje nikakva objektivna mjerila.
Današnje društvo dopušta mnogo toga što se do sada zabranjivalo i nastoji proširiti područje tolerancije osobito na područje moralnih ponašanja i društvenih odnosa. Zakoni koji se donose ipak nemaju svoj zadnji korijen u autoritetu naroda i njegovih predstavnika, već u snazi naravnog i božanskog zakona. U tom smislu, apsolutne vrednote kao život ili vlasništvo, ne mogu biti predmet političke igre glasovanja. Permisivnost, ulazeći u društvene odnose i zajednički život ljudi, očito kompromitira zakonite zahtjeve odgoja (djeca je traže od roditelja), formacije (učenici je traže od nastavnika) i bratske opomene (pojedinci je traže od svoje okoline). Obitelj, škola i zajednički život su u krizi upravo zato što se uveo taj kriterij koji poput crva nagriza iznutra i kvari sve, iako strukture ostavlja netaknute. Naravno da u takvom ozračju padaju u prazno apeli javnih vlasti građanima u kojima se traži suradnja u nastojanju da se zaustave neka socijalna zla. Pokvarenost proširena u javnoj upravi, komercijalne prijevare, zloupotrebe političke vlasti i slično cvjetaju na tlu permisivnosti koja je sukrivac u neredima nad kojima se kuka. Gotovo da nema područja javnoga života na kojem nema zlokobnih posljedica permisivnosti.
Sagledavajući to stanje, nije teško zaključiti kako je ono uvjetovano praktičnim ateizmom i religioznom indiferentnošću. Crkva u toj i takvoj situaciji uvijek ponovno ističe nadu koja je u Isusu Kristu koji je umro da svijet oslobodi od vlasti grijeha i propasti. On je upravo izvor sigurnosti i spasenja čovjeka i svijeta. “Nema, uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4, 12). Danas smo svjedoci kako u društvu smeta glas Crkve koja poziva na poštivanje Božjega zakona i moralnih normi. To se očituje u jasno izraženom neprijateljstvu prema Papi, biskupima i svećenicima. No Crkva, vršeći svoje poslanje u svijetu, prije svega poziva vjernike na svjedočenje vjernošću svojoj savjesti, i to ispravno formiranom i njegovanom u skladu s Božjom riječi. Osim toga kršćani su pozvani da se ne suobličuju etici svijeta već da svojim životom svjedoče moral Evanđelja kako ga Crkva prenosi, tumači i primjenjuje. Današnje društvo proživljava krizu svih vrsta, a najdublja je ona moralna koja je poremetila ljestvicu vrednota. Svi osjećaju potrebu preporoda i obnove. To je moguće jedino na način da čovjek pronađe samoga sebe u svjetlu vjere, u svjetlu nade koja mu je dana Božjom objavom. Jedino tako čovjek može postići i doseći puni smisao svojega postojanja i mijenjati ono što je nedostojno u njegovom osobnom kao i društvenom životu.
Biskupi su zaključili da takvo stanje iziskuje nova pastoralna promišljanja i traženje putova koji će pomoći čovjeku naći svjetlo vjere i otvarati mu sigurniju perspektivu. Zadužili su nekoliko tijela HBK da tu analizu prošire i predlože konkretne korake za budućnost.
Biskupi su načelno prihvatili temeljni dokument HBK za televizijski i radijski prijenos liturgijskih slavlja koji unosi novo svjetlo i daje jasne smjernice kako bi ti prijenosi bili vjerni onome što se prenosi, poštujući u isto vrijeme narav i načela medija koji prijenos ostvaruje.
Biskupi su analizirali najnoviju encikliku Pape Benedikta XVI. “Caritas in veritate” (“Istina u ljubavi”), prvu njegovu socijalnu encikliku. Ona polazi od osnovne postavke da je ljubav u istini temeljna noseća snaga razvoja svake osobe i cijeloga čovječanstva. Dosljedno tome, na tom se načelu temelji sav crkveni socijalni nauk. Već u uvodu ističu se kriteriji pravednosti i zajedničkoga dobra kojima će se kasnije pridodati solidarnost i supsidijarnost kao nužni za pravednu raspodjelu dobara i gospodarski razvoj ljudskoga društva. Ti kriteriji upućuju na važnost moralne kvalitete ljudske osobe ili na etiku krijeposti koja vrijedi jednako za političare, menađere i potrošače, a suprotna je isticanoj etici institucija. Papa vrlo jasno ističe važnost antropologije, odnosno istine o čovjeku. Za njega ljubav u istini o čovjeku koja proizlazi iz istine o Bogu nema alternative i jedini je put istinskog razvoja ljudskoga društva, ne tzv. održivog već integralnog razvoja koji podrazumijeva kako materijalni tako i duhovni rast.
Centru HBK za socijalni nauk Crkve povjerena je zadaća da se enciklika što bolje predstavi vjernicima diljem Hrvatske.
Nastavljen je rad na tekstu dokumenta o svećeničkoj formaciji koji nastoji odgovoriti zahtjevima suvremenoga čovjeka i društva te pomoći crkvenim odgojnim institucijama u pripremi budućih svećenika za suvremene kulturalne, općedruštvene i pastoralne okolnosti u kojima će se ostvarivati njihovo poslanje.
U Svećeničkoj godini koju je proglasio papa Benedikt XVI. u lipnju ove godine, biskupi su razmatrali o liku svećenika i njegovoj pastoralnoj službi. Naglašeno je da u ovoj godini najveću pozornost treba posvetiti svećeničkoj duhovnoj izgradnji koja proizlazi iz proživljenog vršenja svoje službe u kojoj je svakodnevno u dodiru s Bogom, odnosno misterijem otkupljenja i spasenja kojega nastoji svjedočiti svima onima kojima je poslan. Istaknute su i objektivne poteškoće i problemi s kojima se svećenik susreće i koje može nadvladati jedino iskrenim i posve predanim svećeničkim životom koji ne trpi polovičnosti niti improvizacije. Utvrđeno je da je u svim biskupijama pokrenuto mnoštvo inicijativa u svezi sa Svećeničkom godinom, a da će se na nacionalnoj razini pripremiti zajedničko hodočašće svećenika iz cijele Hrvatske i to 15. travnja 2010. godine. To će se hodočašće organizirati u Zagrebu, pohodom na grob blaženoga kardinala Alojzija Stepinca povodom 50. obljetnice njegove smrti, kao i pohodom na grob sluge Božjega o. Ante Antića koji je svojom predanom službom ispovjednika nadahnuće današnjim generacijama svećenika.
Biskupi su se složili da se od 2011. godine organizira godišnji pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike.
Kardinal Bozanić je izvijestio biskupe o svom susretu sa svetim ocem Benediktom XVI. tijekom Papina pastirskog pohoda Češkoj krajem rujna ove godine. Kardinal je istaknuo da je tom prigodom, kao i za vrijeme zadnjeg pohoda biskupa HBK “Ad Limina” u Rimu 2006. godine, iznio Svetome Ocu želju da pohodi Hrvatsku, naglašavajući da je 2010. godine 50. obljetnica smrti blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Papa je izrazio spremnost i otvorenost za dolazak u Hrvatsku.
Biskupi su podrobno analizirali stanje u društvu, osobito pod vidom odnosa Crkve i društva. Konstatirali su da se pomno prate događaji koji su važni za život čovjeka i budućnost naroda te da se o aktualnim pitanjima redovito oglašavala Komisija HBK “Justitia et Pax”. Ta će se praksa nastaviti i dalje.
Usvojena su izviješća i odobreni planovi rada pojedinih tijela HBK za iduću godinu.
Biskupi su dali potporu Biskupijskom kanonskom postupku za proglašenje blaženom službenice Božje Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne u Šibeniku, kao i za pokretanje procesa proglašenja blaženim za o. Ivu Perana, franjevca Male braće iz provincije Svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Mons. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, podnio je izvještaj o gradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Nastavlja se prikupljanje sredstava za tu gradnju godišnjom kolektom u rujnu kao i drugim prilozima.
Mons. Antun Škvorčević, biskup požeški, izvijestio je biskupe o stanju gradnje župne crkve u Staroj Gradiški koja će ujedno čuvati spomen svećenika i drugih logoraša u tom zloglasnom komunističkom zatvoru poslije II. svjetskog rata, a koja se gradi prilozima svećenika iz cijele Hrvatske.
Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, imenovan je Nacionalnim delegatom za Međunarodne euharistijske kongrese pri Papinskom odboru za Međunarodne euharistijske kongrese u Rimu.
Određeni su delegati HBK na zasjedanjima drugih BK za 2010. godinu.
Određeno je da će tajnikom Biskupske komisije HBK za liturgiju biti predstojnik Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral.
Produžen je mandat članovima više tijela HBK, a u nekim su tijelima imenovani novi članovi.
Prihvaćen je termin susreta biskupa HBK i BK Bosne i Hercegovine. Susret će se održati u Potocima kod Mostara 24. i 25. svibnja iduće godine.
Određeni su termini za zasjedanja u 2010. godini: izvanredno plenarno zasjedanje HBK održat će se 25. siječnja u Zagrebu, proljetno plenarno zasjedanje HBK održat će se od 12. do 14. travnja u Zagrebu, jesensko plenarno zasjedanje HBK održat će se od 19. do 21. listopada u Lovranu u Riječkoj nadbiskupiji.
Biskupi su upoznati s tijekom izgradnje i sadašnjim stanjem na gradilištu zgrade HBK na Ksaveru.
Kao što je i bilo najavljeno, biskupi su pohodili otočić Daksu u srijedu, 21. listopada, gdje su se uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika pomolili za nedužne žrtve jugokomunističke vlasti. Taj isti dan, u prepunoj dubrovačkoj katedrali, služena je svečana koncelebrirana sveta Misa koju je predvodio i propovijedao mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik HBK. I tom su prigodom komemorirane žrtve s Dakse, a mons. Srakić pozvao je vjernike na molitvu za sve žrtve kao i za budućnost naše Domovine.
Tajništvo HBK
