Misu za domovinu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i 24. obljetnicu vojno-redarstvene operacije „Oluja“ te blagdan Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, nebeske zaštitnice Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, u ponedjeljak 5. kolovoza u Kninu predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Njegovu propovijed donosimo u cijelosti:
1. Već skoro četvrt stoljeća (1995-2019) obilježavamo Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti, a uz 5. kolovoza liturgijski je vezan dan posvete prve Gospine bazilike (iz petog stoljeća) koju zovemo „Sveta Marija Velika“ (Santa Maria Maggiore). Mi smo ponosni što je naša kraljica Jelena dala sagraditi prvu crkvu Gospi u čast u Solinu 975. godine. Stoga je Solin naše prasvetište, naša „Sveta Marija Velika“. Upravo u toj crkvi započeli smo veliku devetnicu „Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata“, od 1975. do 1984. Uz najstariju Marijinu crkvu imamo i najstariji Gospin lik koji je kralj Zvonimir dao načiniti u XI. stoljeću u Gospinoj bazilici u Biskupiji (sedam kilometara jugoistočno od Knina). To je „Pralik Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta“ koja je postala zaštitnicom Vojne biskupije, MORH-a i Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Stoga iskrene čestitke Vama poštovana Predsjednice RH i Vrhovna zapovjednice oružanih snaga, gospođo Kolindo Grabar Kitarović, Vama Vojni Ordinariju preuzvišeni biskupe Bogdane i Vama domaćine, preuzvišeni biskupe Rogiću, kao i svima vama koji ste se okupili na ovo višestruko slavlje: Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti, proslavu zaštitnice Vojnog ordinarijata, Dan hrvatskih branitelja i 24. obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja u ovoj Gospinoj crkvi velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.
Došli smo kao hodočasnici u ovu Gospinu crkvu prinijeti zahvalnost hrvatskoga puka koji je toliko puta osjetio njezinu blizinu i zaštitu. Nisu bez razloga naši branitelji nosili njezinu krunicu oko vrata. A po brojnim skloništima i obiteljskim ognjištima nizala su se zrnca krunice, te vapilo i molilo „Zdravo Marijo milosti puna“. I uz Gospinu pomoć dogodila su se brojna čudesa koja se ljudski ne mogu razumjeti. Kako objasniti čudo „slobodne i neovisne države“ koju s početka zapravo nisu htjeli ni europski, ni svjetski državnici?! Kako razumjeti čudo što smo, ne samo obranili svoja ognjišta i preživjeli užas razaranja i strategiju „spaljene zemlje“, već nitko nije umro od gladi ili ostao nezbrinut kad mu je dom bio porušen i opustošen. Zahvaljujući čudu solidarnosti naših ljudi iz zemlje i inozemstva, preživjelo je ugroženo pučanstvo. Stoga je ovo ne samo „Dan pobjede“, već i „Dan zahvalnosti“ kada želimo preporučiti Gospi sve koji su zaslužni za sve što jesmo i što imamo. Sve ćemo ih uključiti u ovu nekrvnu žrtvu Novoga Saveza, koju slavimo podno Marijinog lika „hrvatskoga krsnoga zavjeta“.
2. Ovaj pralik naše Gospe povezuje nas s brojnim događajima iz prošlosti kad su naši ljudi osjetili osobitu Marijinu pomoć i zaštitu, posebice tijekom turskih osvajanja u 15. i 16. stoljeću. Tada su se, naime, njezinim zagovorom obranili Boka Kotorska (1539.), Korčula (1571), Grobničko polje (1601), Senj (1615), Perast (1634), Šibenik (1647), Petrovaradin (1716). A jučer je svečanošću Sinjske alke proslavljena i slavna obrana Sinja od turskih osvajanja (1715). Gospa je, dakle, svojom zaštitom ispisala divne stranice naše narodne povijesti, ne samo u 15. i 16. stoljeću, već i u teškom razdoblju bezbožnih ideologija fašizma i komunizma u XX. stoljeću; te osobito tijekom nedavnog Domovinskog rata. Marija, dakle, nije šutjela na vapaje svoje djece i svojih štovatelja, već je obilno pomagala i u drugim nevoljama, poput kuge i kolere, gladi, potresa, oluja i brodoloma. Njoj, koja je bila i ostala pomoćnica kršćana, utočište, utjeha, obrana i pomoć svome narodu, ponavljamo zahvalna srca njezin veličanstveni hvalospjev iz današnjeg evanđelja: „Veliča duša moja Gospodina“.
Kad je 4. listopada 1998., sveti Ivan Pavao II. ušao „u najstariju katedralu“ Sv. Dujma u Splitu, izgovorio je riječi koje pamtimo i ponavljamo: „Povijest ovdje nije šutjela“. I u ovom kraljevskom gradu Kninu, nadomak područja koje se zove „Biskupija“, gdje su arheolozi u 19. stoljeću pod vodstvom fra Luje Marune otkrili temelje pet hrvatskih srednjovjekovnih crkava, „povijest nije šutjela“. Na lokalitetu „Crkvine“ otkrivena je trobrodna bazilika sv. Marije i trokutni zabat oltarne pregrade s reljefom najstarijega Gospina lika. Drugi lokaliteti gdje su bile crkve jesu Bukurovića podvornici, Lopuška glavica i Stupovi. Na mjestu pete starohrvatske crkve u čast Presv. Trojstva iz IX. stoljeća u XVIII. stoljeću podignuta je pravoslavna parohijalna crkva Sv. Trojice[1].
3. Povijest je ovdje progovorila prije 80 godina kad je uz temelje razrušene bazilike izgrađena 1938. zavjetna crkva u spomen hrvatskih narodnih vladara prema zamisli kipara Ivana Meštrovića. Tu zavjetnu crkvu posvetio je blaženi Alojzije Stepinac (19. rujna 1938.), te u toj prigodi najavio kako će se za tri godine (1941.) svečano proslaviti 1300. godišnjica prvih veza Hrvata sa Sv. Stolicom. Rat je nažalost omeo te Stepinčeve planove, pa će njegov nasljednik kard. Kuharić 35 godina kasnije to i ostvariti. Jedna od postaja devetgodišnjeg hoda bila je u Biskupiji kod Knina 1978. godine. I dok danas prebiremo uspomene naše prošlosti uz Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti „u živo“ osjećamo kako ovdje, u kraljevskom gradu Kninu, naša narodna i crkvena povijest nije šutjela. Nedavni događaji ispisali su slavne stranice vremena kad smo ovdje i diljem Domovine proživljavali pravu Kalvariju. Ali, vjerujući u moćni zagovor neba i naše moćne odvjetnice Marije, nismo se predavali, niti gubili nadu. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla i uništavanja. U znaku Gospine krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu.
Istina, ima ih koji su još uvijek “zatečeni i iznenađeni” tom slobodom, drugi je još nisu prihvatili, a trećima je ona i nakon 27 godina “pričin i opsjena, treperava fatamorgana na obzorju“. Nema koristi takve razuvjeravati od njihovih „pričina i fatamorgana“. Pogotovu ako nisu nikada ni željeli, a ni sanjali o narodnoj slobodi i državnoj samostalnosti. Ali, ovim euharistijskim slavljem, koje je izraz najveće zahvalnosti Bogu Ocu po njegovu Sinu Isusu Kristu, uz ovaj svečani Dan želimo se spomenuti „naših pradjedova, kršćanskih knezova i kraljeva, biskupa i svećenika“ kako nas je učio sveti Ivan Pavao II. u prigodi proslave „Branimirove godine“ prije 40 godina u bazilici sv. Petra (30. travnja 1979.) Stoga, u ovoj svečanoj prigodi uz Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti želimo se spomenuti ne samo naših pradjedova i kršćanskih knezova iz davnih vremena, već na osobit način svih poginulih i živih branitelja i generala hrvatske vojske i policije na čelu s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom. On je kao uvaženi povjesničar onim poljupcem hrvatskoga stijega na Kninskoj tvrđavi poručio svima, diljem svijeta i Domovine, da hrvatska povijest više neće šutjeti.
4. A ona je davno progovorila, prije 944 godine, 8. listopada 1075. Tada je izaslanik Pape Grgura VII., opat Gebizon došao u Hrvatsku okruniti kralja Zvonimira i predati mu mač i žezlo, a on će učiniti zavjernicu s prisegom da će „s Božjom pomoću biti vjeran sv. Petru, gajiti pravdu i braniti crkvu, štititi siromahe, udovice i siročad. Isto tako „priječit će nedopuštene brakove i protiviti se prodaji ljudi, te ostati vjeran Apostolskoj Stolici“[2]. Na početku drugog milenija povijesti kršćanstva, dakle, Hrvatska je imala kraljeve koji se zaklinju „štititi udovice i siročad“, „gajiti pravdu i braniti Crkvu“, te „bdjeti da ne zavlada nered i nemoral u društvu i u obitelji“. Povijest ovdje nije šutjela zahvaljujući našim pradjedovima, kršćanskim knezovima i kraljevima, biskupima i svećenicima, i svim zauzetim javnim djelatnicima naše burne prošlosti. Na ovom povijesnom mjestu i u ovoj svečanoj prigodi prisjetimo se još riječi koje je kard. Stepinac izgovorio kod posvete zavjetne crkve u Biskupiji gdje je pronađen najstariji Gospin lik uklesan u kamenu:
„Minulo je 860 ljeta otkako je kralj iz naše hrvatske narodne dinastije Dimitar Zvonimir dao sagraditi katedralu u čast BD Mariji. Mnogo je bura i oluja prohujalo i polomilo toliko njezinih grana da se činilo kako će na koncu iščupati i samo stablo s korijenom, te da će hrvatskoga imena i naroda nestati s lica zemlje“.
To se, hvala Bogu, nije dogodilo. Stoga je, sjećajući se brojnih Božjih dobročinstava, kard. Stepinac dao ispisati na velikom zvonu slijedeći tekst:
„Svemogućem vladaru Kristu, koji je kroz mnoge vjekove bio jedini vođa hrvatskoga naroda, ovo zvono na vječnu hvalu i slavu“! I završio je svoju homiliju riječima: „Neka Te, dragi moj puče hrvatski, ova posvećena spomen-crkva, kao i glas njezinih zvona podsjeća na dvije stvari: prvo, da budeš Bogu zahvalan za prošlost i za bezbrojna primljena dobročinstva; i drugo neka Ti je samo u Njemu spas u budućnosti“.
Ovim poticajnim i sadržajnim riječima našega Blaženika i s divnim Marijinim hvalospjevom iz današnjega evanđelja „Veliča duša moja Gospodina“, završavam homiliju s pogledom uperenim prema Kristu vladaru povijesti komu je posvećeno ono veliko zvono zavjetne crkve sv. Marije u Biskupiji. Nema, naime, drugog imena pod kapom nebeskom u kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Knin, 5. kolovoza 2019.
[1] Ljubomir Škrinjar, Selo Biskupija kod Knina – zatiranje hrvatskog identiteta, Portal HKV, Detalji, 28. srpnja 2010.
[2] Uz ovu zavjernicu kralj Zvonimir je u toj prigodi poklonio Papi samostan sv. Grgura u Vrani (u blizini Zadra) sa svim njegovim prirodnim i kulturnim blagom (srebrna škrinja, dva križa, kalež i plitica, dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem, evanđelistar pisan srebrom. Te su dragocjenosti izuzetni primjerci umjetničkoga blaga).
