Biskup Gorski predvodio misu za žrtve pandemije i rata te mir u Ukrajini

U okviru korizmene molitvene inicijative Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) u četvrtak, 10. ožujka 2022., zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predslavio je, u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, misu za žrtve pandemije covida-19 i rata te za mir u Ukrajini.

CCEE je molitvenu inicijativu organizirao tako da po jedna biskupska konferencija na jedan dan u korizmi slavi misu s nakanama za mir u Ukrajini i za pokoj poginulih u ratu i umrlih zbog koronavirusa. Mise se slave prema utvrđenom rasporedu počevši od Pepelnice, 2. ožujka pa do Velikog četvrtka, 14. travnja. Prema rasporedu, HBK je na redu 10. ožujka, a osim u sjedištu u Zagrebu, mise se slave i u pojedinim nad/biskupijama.

Biskup Gorski na početku homilije rekao je da se uz preminule, u žrtve pandemije koronavirusne bolesti „ubrajaju i oni koji su izgubili članove svojih obitelji ili prijatelja, oni koji su preboljeli Covid-19 ali su ostale posljedice, djeca koja su izgubila djetinjstvo, bolničko osoblje koje je već na rubu izdržljivosti, zapravo, cijelo pučanstvo jer su nam mjere uvedene za sprječavanje širenja zaraze oduzele osnovne ljudske potrebe.“

„Sve to je ostavilo i traga na vjerskom životu. Drastično ograničenje broja vjernika koji su mogli doći u crkvu, gubitak kontakta s djecom i mladima koji su u ove dvije godine gotovo izostali iz liturgijskih okupljanja, smanjena mogućnost kateheza“, primijetio je predslavitelj.

Osvrnuo se i na rat u Ukrajini koji, kako je rekao, najrazornije pogađa stanovnike te zemlje, ali i drastično utječe na sve stanovnike Europe. „Sve nam to pokazuje da smo međusobno povezani mnogim vezama, nitko nije potpuno samostalan, ovisimo jedni o drugima, stoga imamo i odgovornosti jedni za druge“, istaknuo je biskup Gorski.

Stoga je, osvrnuvši se na naviještena čitanja (Est 4, 17k – m. r – t; Ps 138, 1 – 3. 7c – 8; Mt 7, 7 – 12), kazao da je takvu odgovornost pokazala kraljica Estera, predana zajedno sa svojim narodom uništenju, u smrtnom strahu zavapivši Bogu. I danas su se ljudi našli u takvom raspoloženju duše. „Mnogi su se ljudskom i Božjom snagom pridigli, mnogi su se preselili u vječnost. Ali svi su iskusili nemoć tijela“, naglasio je otac biskup.

„Što nam drugo preostaje osim molitve koja ima moć mijenjati ljudska srca i pomirivati neprijatelje?“, upitao je. Isus u naviještenom evanđeoskom odlomku govori o snazi i potrebi molitve. No, mnogi su u dvojbi: moliti ili ne, nastavio je, istaknuvši primjer „neuslišane“ molitve.

Međutim, primijetio je biskup Gorski, zašto bi Bog bio s nama u nevolji, ako ga nismo imali uza se u radosti, zašto u trenutku smrti, ako nije bio nazočan u planiranju našeg života?

„Isus nam odgovara u Evanđelju stavljajući pred nas lik dobrog Oca, njegov dar, plod naše molitve koji premašuje naše očekivanja, i molitvu kao najizvrsnije sredstvo komunikacije s Ocem. Molimo dakle zbog dobrog Oca koji gladnoj djeci ne daje kamenje nego kruh. Otac u svojoj ljubavi daje djeci ono što im pripada. Ključne su riječi molitva, Otac i dar“, ustvrdio je.

„Isus želi ojačati naše povjerenje i pouzdanje u Oca. Molite i dat će vam se. Time odgovara onima koji smatraju da je molitva uzaludno trošenje vremena. Isus želi reći da Bog uvijek odgovara i da nijedna molitva nije uzaludna. Možda neće biti uslišana u vrijeme i na način kako mi očekujemo, ali neće biti uzaludna. Naime, dok još i ne vidimo plod svoje molitve, ona je već znak pobjede nad tragičnom situacijom, nad osjećajem napuštenosti ili pred očajem, i baš zato potrebna kao izraz našeg povjerenja u Oca“, rekao je mons. Gorski.

Dodao je da, iako to izgledalo čudno, temeljno pitanje Domovine i Crkve, međunarodnih odnosa, rata i mira, nije ekonomsko, političko, ni moralno. Temeljno pitanje je, naglasio je, pitanje vjere – odnosa prema Bogu na kojem se temelje odnosi prema drugima.

„Sve drugo samo su posljedice vjere ili nevjere, koja se, pak, ne može definirati formalnim pripadanjem nekoj vjerničkoj zajednici, nego stavom da nam Bog treba. A taj stav najbolje pokazuje molitva koja je nenadoknadiva u životu vjernika, do te mjere da nikada nitko nije uspio sačuvati vjeru bez molitve.“

„Bez molitve ostajemo sami sa svojim snagama, prepušteni nagonima, vlasti i dominacije koji neminovno vode do sukoba pa i do rata. Zato za nas kršćane nije pitanje: trebamo li moliti, nego: kako moliti.“

Predsjedatelj slavlja zatim je naveo tri uvjeta molitve: stajanje pred Bogom u golosti svoga bića, ustrajnost i spremnost na praštanje, pomirenje i prijateljevanje. „U tom slučaju molitva ne može ostati bez ploda. Jer molitva je unutarnja snaga zajedništva s Bogom i ljudima koja uklanja neprijateljstva, nadilazi predrasude, potiče na dijalog i pomirenje, pruža utjehu u trenucima gubitaka.“

Prisjetio se, zatim, i molitve u svojoj obitelji i svakodnevnog zaziva: „Od kuge, gladi i rata, oslobodi nas Gospodine.“ „Sve to na žalost jest prisutno ili prijeti“, dodao je.

„Zato vapimo Bogu uvjereni da će nas uslišati. Sjeti se, o, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada. Preminulima otpusti grijehe, a nas žive čuvaj od kuge, gladi i rata Gospodine!“, zaključio je biskup Gorski.

Uz biskupa misu su suslavili generalni tajnik HBK Krunoslav Novak, predstojnik Ekonomata i Financijskog ureda HBK Šimun Šindija i nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Tomislav Markić. U slavlju su sudjelovali i vjernici djelatni u ustanovama HBK. Liturgijsko pjevanje predvodili su djelatnici Hrvatske katoličke mreže.

print

Povezane objave

Apel predsjednika CCEE-a za mir u Ukrajini

Tiskovni ured HBK

Čestitka predsjednika HBK nogometašima nakon ulaska u finale Svjetskog nogometnog prvenstva

Tiskovni ured HBK

Poruka pomorcima i ribarima o blagdanu sv. Nikole

Tiskovni ured HBK