(Informativan katolička agencija – IKA HKM) – Na drugom danu Druge europske konferencije “Formacija i prevencija – Moć kao služenje” u petak 20. rujna na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu sudionici Konferencije promišljali su o razumijevanju moći kao služenju u Katoličkoj Crkvi te načinima suočavanja sa zloupotrebom moći u Crkvi. Dan su započeli misnim slavljem u Sveučilišnoj kapeli. Misi je prisustvovalo 40 okupljenih svećenika, sudionika Konferencije, a predvodio ju je nadbiskup tajnik Kongregacije za kler mons. Jorge Carlos Patron Wong.
Radni dio Konferencije bio je obilježen temom vlastite ranjivosti, ali i ranjivosti drugih te na prepoznavanje ranjivosti kao sastavnog dijela ljudske egzistencije. Razmatralo se suočavanje s bolnom i uznemirujućom stvarnošću različitih oblika zlostavljanja koji su se događali i koji se događaju Crkvi, vraćajući se logici i smislu istinskog Otkrivenja, gdje nam se pruža zraka nade jer Zaručnik nastavlja kucati na vrata kako bi večerao s nama (usp. Otk 3, 20). Drugi dan Konferencije okupio je više od 130 sudionika među kojima su bili biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, osobe u početnim faza redovničke formacije te laici-stručnjaci (psiholozi, pedagozi, sociolozi, vjeroučitelji i dr.).
Prvo predavanje održao je teolog, psiholog i psihoterapeut prof. dr. sc. Stefano Guarinelli s Teološkog fakulteta Sjeverne Italije i klinički psiholog u Nadbiskupijskom sjemeništu u Milanu. Profesor Guarinelli istaknuo je da ranjivost nije anomalija u razvoju, već je normalna te vezana uz sam način na koji se odvijaju procesi izgradnje osobnosti tijekom vremena. Pojasnio je i kako ono po čemu se jedno povijesno razdoblje razlikuje od drugoga jesu sadržaji ranjivosti te, nadasve, način na koji se u određenoj kulturi nastoji dati odgovor na te ranjivosti.
Rekao je i kako naše sadašnje okružje može pogodovati opasnoj sprezi ranjivosti u odnosima moći i celibata te kako nije svaka moć „pogrešna“, niti je, isto tako, svaki celibat „krepostan“. Profesor Guarinelli pojasnio je da „pogrešnom“ postaje ona moć koja nije služenje, a „nekreposnim“ onaj celibat koji onoga tko ga živi udaljava od osoba kojima ima služiti. Osvrnuo se i na internetsku kulturu koja može sve to pojačati, pretvarajući bogoslova ili svećenika u promatrača koji gleda stvarnost, ali se u nju ne uključuje pri čemu se ugrožava sama logika poziva koji je, u ime Isusa Krista, utjelovljen u povijesti.
Pojasnio je kako su posljedice dvostruke: s jedne strane postoji opasnost da bogoslov ili svećenik više ne razumiju stvarnost osoba kojima naviještaju Evanđelje, a s druge strane, jednako tako, postoji opasnost da se, doživljavajući sebe kao one koji su „izvan“ svijeta, naposljetku manifestiraju na način koji nije različit od načina onih koji se, osjećajući se isključenima, neprikladnima ili nemoćnima, iskaljuju na nekome ili nečemu. Zaključio je kako formacija, bila ona početna ili trajna, mora djelovati na „normalnost“ ranjivosti, čineći je mjestom plodnosti, a ne samo prostorom za moguće kritičke točke.
Nakon predavanja profesora Guarinellija uslijedilo je vođeno osobno promišljanje nad tekstom Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima o apostolskim tegobama i nadama (2 Kor 4,7-10). „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas“. Razmatrajući nad tekstom, sudionici su odgovarali na pitanja o vlastitoj ranjivosti te svoje odgovore ubacivali u velike glinene ćupove, a sudionici su uzimali male glinene amfore kao podsjetnik na unutarnje, krhko, blago koje posjeduju. Molitveno-meditativni dio završio je zajedničkom molitvom Psalma 139. na hrvatskom, engleskom, talijanskom i ukrajinskom jeziku. Uslijedio je rad u grupama s temom „Važnost teme za početnu i trajnu formaciju“ na kojoj su sudionici aktivno razmjenjivali osobna iskustva.U popodnevnim satima profesor Hans Zollner i doktorica Karolin Kuhn iz Centra za zaštitu djece Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu održali su predavanje „Zlouporaba moći“ kao svojevrsni uvod za predavanja pozivnih predavača.
Teologinja dr. sc. Anneliese Herzig, MSsR govorila je o ženama u Crkvi i zloupotreba moći. U svome je izlaganju podijelila neka iskustva žena u Crkvi koja se tiču moći. Istaknula je kako moć sama po sebi nije zlo, ali kako se njome zaista moramo služiti poradi službe u Kristovu Duhu i nadolazećeg Kraljevstva Božjeg. Navela je i nekoliko oblika zloupotrebe moći unutar Crkve, kako na osobnoj, tako i na strukturnoj razini. Naglasila je da postoji određeni mentalitet koji potiče zloupotrebu dane moći, čak i u blažim oblicima te da se sve više i više žena u Katoličkoj Crkvi uznemiruje zbog toga. Dr. sc. Herzig je rekla da se žene u Crkvi ponekad osjećaju kao da je povrijeđen njihov cjelokupni identitet kao žene, a ne samo njihovo služenje u Crkvi. Istaknula je i kako se, naravno, može dogoditi da i žene koriste moć na pokvaren i pogrešan način. Zaključila je da su potrebne ne samo strukturne reforme, premda one mogu biti presudne, već i temeljna duhovna i teološka obnova. Dio toga bilo bi, istaknula je, dublje razumijevanje sakramenata krštenja i potvrde, koji su nam svima zajednički, bez obzira na to jesmo li muškarci ili žene.
Psihijatar i psihoterapeut prof. Stefano Lassi s Teološkog fakulteta sjeverne Italije te psihologinja te psihoterapeutkinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba održali su predavanje na temu „Prelazak profesionalnih granica kao zloupotreba moći“. Ističući važnost profesionalne etike i svijesti o ulozi u prevenciji zloupotrebe, bilo da se radi o kliničkom, formativnom ili bilo kojem drugom okruženju koje se zasniva na odnosu povjerenja, predavači su na primjeru kliničkog slučaja analizirali različite kritičke točke te poticali raspravu o njima.
Dotaknuli su se važnosti profesionalnih granica, s posebnom pozornošću na pravne aspekte te važnosti službene i ispovjedne profesionalne tajne, s posebnim osvrtom na motuproprij „Vos estis lux mundi“. Promišljali su o razvoju elemenata prevencije na profesionalnom polju kao što su empatija, profesionalna distanca, terapijski okvir, pravila razgovora (fizički kontakt, govor, neverbalna komunikacija) te poštivanje deontološkog kodeksa. Predavači su istaknuli važnost jasnoće i transparentnosti glede informiranog pristanka, terapijskog ugovora i odnosa s naručiteljem. Dotaknuli su se poštivanja novog Europskog zakona o privatnosti i sa sudionicima predavanja diskutirali o važnost svijesti o ulozi vanjskog specijalista u vjerskoj odgojnoj zajednici.
Teolog, psiholog i psihoterapeut dr. sc. Boris Vidović s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu održao je predavanje na temu „Klerikalizam kao rizik zloupotrebe moći“. U svom je izlaganju, u svjetlu egzistencijalne analize Viktora Frankla, fenomenološko-egzistencijalnom metodom prikazao fenomen klerikalizma te pojasnio koje psihološke i duhovne dinamike dovode do ove pojave. Pojasnio je kako je prema egzistencijalnoj analizi glavni pokretač u čovjekovom životu i djelovanju pitanje smisla i njegovo ostvarivanje u konkretnim životnim prilikama. Dr. sc. Vidović rekao je da je usmjerenost na smisao usmjerenost čovjeka prema drugim ljudima i svijetu, a kao posljedicu ima osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti te osjećaj vlastite vrijednosti i povezanosti sa svijetom. Istaknuo je i kako je ustrojstvo Katoličke Crkve takvo da zaređenim osobama, između ostalih naravnih i nadnaravnih darova, daje i određenu moć kako bi mogli ispunjavati svoje poslanje. Pojasnio je kako u onome trenutku kada klerik moć koja mu je dana, a koja bi trebala biti u službi posvećivanja drugih, počne koristiti kako bi ispunjavao svoje vlastite potrebe, dolazi do deformacije same službe klerika, ali i deformiranja osobe koja je nositelj te službe. Naglasio je da je u tome slučaju moć koju služba nosi zloupotrijebljena kako bi se osoba osjećala važnom i priznatom u Crkvi. Dr. sc. Vidović zaključio je da se zbog toga fenomen klerikalizma može promatrati i kao nedostatak smisla u životu klerika jer važnost i priznanje od strane drugih nisu utemeljeni na angažiranom življenju povjerene mu službe, već isključivo na temelju samog autoriteta te službe i moći koju ona u sebi nosi.
Teologinja, psihologinja i psihoterapeutkinja s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu dr. sc. Sanda Smoljo u svom predavanju „Tipovi osobnosti, razvoj i mehanizmi podrške u odgojnom sustavu Crkve“ izlaganju rekla kako je sastavni dio identiteta ministerijalnog svećeništva služenje drugima odnosno biti uzor u svetosti života te kako su, iz teološke perspektive, poziv i poslanje vrlo jasni. Pojasnila je kako, ako osoba nije uspjela integrirati psihološki dio s transcendentalnim vrijednostima i idealima poziva, u životu osobe može doći do nutarnje podijeljenosti što može rezultirati neprikladnim i devijantnim ponašanjem. Dr. sc. Smoljo pojasnila je kako kod određenih tipova osobnosti, zbog specifičnosti kompozicije mentalnih struktura i mehanizama, dolazi do „rascjepa“ između naravnog i nadnaravnog. Posljedice toga su, istaknula je, nerijetko vidljive u iskrivljenom obliku djelovanja koje je nekompatibilno s vrijednostima poziva. Navela je i kako se može dogoditi da narav potkopava i ograničava djelovanje milosti, odnosno nadnaravna komponenta poziva može poslužiti kao „sigurna i obrambena baza“ kako bi se realizirale infantilne želje, čežnje i opasne nagonske pulzije. Tijekom svoga izlaganja, dr. sc. Smoljo je analizirala psihodinamiku specifičnih osobnosti koje su, prema „ljestvici opasnosti“ za najranjivije, najčešće prisutne u crkvenim strukturama. Istaknula je i kako ponekad crkvena infrastruktura nenamjerno, često zbog površnosti i neozbiljnog pristupa, dopušta, a u nekim slučajevima čak ohrabruje, određene stilove osobnosti u neprikladnom ili čak patološkom ponašanju. U zaključku svoga izlaganja predložila je smjernice koje mogu pomoći u odgojnom sustavu Crkve.
Teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja dr. sc. Teodora Shulak, MSsR održala je izlaganje na temu „Poslušnost redovnika/ica i svećenika između autoritarnosti i proizvoljnosti“. U svome je izlaganju istaknula kako su autoritarizam i arbitrarnost dva negativna i pogrešna načina korištenja moći te kako oni odmažu i sprečavaju rast pojedinca u vjeri i slobodi u kontekstu poslušnosti svećenika, redovnika i redovnica. Pojasnila je da autoritaran način korištenja moći drži svu moć u rukama pojedinca bez ikakve mogućnosti dijaloga, konsenzusa ili razlučivanja te da autoritarne osobe pretjerano ističu vlastitu ulogu kako bi se osjećale još više samouvjereno na tom položaju. S druge strane, pojasnila je, osobe koje pristupaju moći s „laissez-faire“ stavom ne žele se služiti autoritetom koji im je povjeren te odugovlače s poduzimanjem odgovarajućih i nužnih odluka. Dr. sc. Shulak pojasnila je da takvi vođe uvelike, ako ne i u potpunosti, ovise o mišljenjima i prihvaćanju drugih te trpe zbog svoje unutarnje nesigurnosti, no istovremeno nastoje izbjeći odgovornost i posljedice koje iz toga proizlaze. Istaknula je kako se autoritaran i arbitraran stil odnose prema moći na neprimjeren način kako bi prikrili način na koji zaista žive te da se obično iza ova dva obrambena stava u odnosu prema autoritetu kriju osjećaj inferiornosti i nisko samopoštovanje. Dr. sc. Shulak rekla je kako u oba pristupa nema unutarnje slobode i samopouzdanja, a posljedično se takve osobe ne osjećaju opušteno u odnosima s drugim ljudima. Naglasila je kako se upravo zato služe svojim „naizgled sigurnim“, ali ironično destruktivnim načinima odnosa prema autoritetu.
Dr. sc. Shulak istaknula je kako je konstruktivan način odnosa prema autoritetu u kontekstu poslušnosti svećenika, redovnika i redovnica autoritativan pristup. Istaknula je i neke ličnosti koje žive svoj autoritet kao služenje i više su kristocentrične nego egocentrične u svom razlučivanju i donošenju odluka. Pojasnila je da se takve osobe nikada ne osjećaju dostatne same sebi i svojoj viziji već su, naprotiv, vođene najprije vrijednostima Evanđelja, konstitucijama i statutima družbe, glasom savjesti, pozornim slušanjem crkvenih dokumenata te tumačenjem znakova vremena. Pojasnila je kako autoritativne ličnosti posjeduju unutarnju slobodu da odaberu svijet vrijednosti, no svjesne su svojih duboko ukorijenjenih potreba. Znajući svoje jakosti i slabosti, pojasnila je, te se osobe mnogo lakše nose sa slabostima drugih, napetim situacijama i kritikama. Rekla je kako takvo znanje osobama daje sposobnost i iskrenost da uočavaju vlastita ograničenja i primjereno se emocionalno distanciraju prije nego što projiciraju svoju ljutnju ili napetost na druge. Istaknula je da takve osobe mogu jasno i iskreno donositi odluke, ali uvijek imaju poštovanja prilikom prenošenja istih drugim ljudima te da posvećuju mnogo pažnje i vremena zajedničkom dijalogu i dijeljenju. Dr. sc. Shulak na kraju svoga predavanje je zaključila kako poslušnost svećenika, redovnika i redovnica itekako može biti u opasnosti od pribjegavanja destruktivnim načinima odnosa prema moći, unatoč duhovnim temeljima i idealima, a osobito ako osoba nije svjesna njene unutarnje dinamike. (IKA)
