Dvanaesti pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike s temom “‘Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je’ (Iv 11, 3) O pastoralu bolesnika u župnoj zajednici i zdravstvenom sustavu” održan je 3. i 4. ožujka 2026. u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Kolokvij je ostvaren u organizaciji Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju, Vijeća za kler i Vijeća za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije. Na početku je u ime organizatora sve prisutne pozdravio predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK-a prof. dr. sc. Ivica Pažin.
Nakon molitve Srednjeg časa pomoćni biskup zagrebački Marko Kovač sudionicima kolokvija pročitao je pozdravni govor predsjednika HBK-a zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. U svojem osvrtu na temu kolokvija nadbiskup je istaknuo “ U njoj je sažet i poziv našemu svećeničkom srcu: da bolesnika ne gledamo kao ‘pastoralni slučaj’, nego kao ljubljenu osobu kojoj Crkva prilazi s poštovanjem, blizinom i nadom.” “Ondje gdje je čovjek pritisnut strahom, osamljenošću, pitanjima smisla i iskustvom nemoći najbolje se opaža je li doista naviještamo živoga Krista ili ideju o njemu. U vremenu u kojemu se, pod krinkom suosjećanja, sve češće postavljaju pitanja o ‘kvaliteti života’ i granicama njegove vrijednosti, Crkva ostaje čuvarica istine da svaki život ima neotuđivo dostojanstvo samo po sebi, a ne po mjeri svoje korisnosti”, poručio je Nadbiskup.
Predsjednik Vijeća HBK-a za kler zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je uvodne misli u rad kolokvija. Istaknuo je da kršćansko razumijevanje bolesti i pastoralna briga za bolesnika ne počinje u dijagnozi ni u praćenju učinkovitosti liječničkog postupaka, “nego u istini međusobnih odnosa. Prije nego što je bolesnik netko kome treba pomoć, on je netko koga treba ljubiti. Prije nego što mu se pristupi riječima, sakramentima ili gestama pažnje i blizine, potrebno je stati pred tu temeljnu činjenicu: njegov život ima neprocjenjivu vrijednost i neizmjerno dostojanstvo jer je ukorijenjen u Božjoj ljubavi.”
Prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i duhovnik Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, održao je prvo predavanje „Zaraziti se Kristovom riječju. O teologiji i pastoralu bolesnika“. Ustvrdio je da je teologija bolesnika kao skup nauka o bolesti i bolesnicima pronalazi svoje uporište u Isusovu promišljanju o bolesti i da se temelji na njegovu odnosu prema bolesnicima. Budući da je Krist došao da ozdravi čovjeka, prof. Bodrožić je naglasio da pastoral bolesnika ne može ostati pasivan nego mora biti proaktivan s tim da u njemu osim onih koji su pozvani djelovati profesionalno treba sudjelovati cijela kršćanska zajednica.
Dr. sc. Petar Bilić i prof. dr. sc. Rok Čivljak priredili su predavanje Dušobrižništvo u zdravstvu kao prioritet crkvenoga djelovanja. Istaknuto je da postojeća definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije zanemaruje duhovni aspekt zdravlja, ali da dušobrižništvo u zdravstvu, iz perspektive zdravstvenog djelatnika, naglašava da bolest narušava tjelesno, psihičko i duhovno zdravlje, čineći suočavanje s bolešću i smrću izazovom za bolesnike, članove njihovih obitelji i zdravstvene djelatnike. Raščlanjujući situaciju u Hrvatskoj dr. Bilić je ustvrdio da još uvijek nedostaje standardizirana edukacija i formacija dušobrižnika, a nisu jasno definirane kvalifikacije i kompetencije dušobrižnika te njihovo uključivanje u interdisciplinarne zdravstvene timove. Zaključio je kako bi dušobrižništvo trebalo biti sastavni dio multidisciplinarne holističke skrbi za bolesnike, njihove obitelji i zdravstvene djelatnike, a za što je potrebno uspostaviti formacijski model za profesionalizaciju bolničkih kapelana, ali i dušobrižnika u širem smislu.
U poslijepodnevnom dijelu programa prvoga dana Kolokvija održan je i prvi okrugli stol naslovljen „Franjin poljubac“. Razgovor o pastoralu bolesnika i zdravstvenih djelatnika u kojemu su sudjelovali: fra Đuro Vuradin, bolnički kapelan Pulske bolnice, redovnik u samostanu sv. Franje u Puli; fra Kristian Stipanović, župnik Župe Gospe od Zdravlja u Splitu: Jelena s. Leopolda Ivković, ravnateljica Hospicija „Marija Krucifiksa Kozulić” u Rijeci; Nevenka Bohaček, dr. med., spec. anesteziologije u mirovini, hagioasistentica u Centru za duhovnu pomoć Zagreb te Iva Pavković, predsjednica Regije Zagreb Marijine legije Posrednica svih milosti. Okrugli stol moderirao je vlč. Andrija Miličević.
Sudionici su iznijeli primjere iz svoje pastoralne prakse, o radu s bolesnicima, o hagioterapiji, o pastoralu bolesnika koji provode neke udruge, o djelovanju hospicija i drugim temama vezanim za pastoral boelsnika i zdravstvenih djelatnika.
Uslijedilo je predavanje „Intenzivna. Soba 26.“ – Komunikacija s bolesnikom i obitelji kao potvrda njihova dostojanstva“ koje je održala prof. dr. sc. Marijana Braš, prim, dr. sc., specijalistica psihijatrije i predstojnica Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine. Sudionike je upoznala s postavkama i razvojem medicine usmjerene prema osobi u kojoj čovjek nije reduciran na svoje tijelo niti na svoju bolest, nego ga se uvažava i pristupa mu se kao na jedinstvo tijelo, duha i duše. Prof. Braš ustvrdila je da komunikacija prožeta suosjećanjem, strpljenjem i poniznošću postaje sredstvo kroz koje se prenosi nada i iskustvo Božje blizine.
Posljednje predavanje prvoga dana kolokvija imao je mons. mr. Antun Sente, rektor nacionalnog svetišta svetoga Josipa i župnik Župe BDM Snježne na Dubovcu u Karlovcu, o temi „Communio sanctorum.“ Pastoral bolesnika u župnoj zajednici. Podsjetio je kako je njegov predšasnik blagopokojni vlč. Marijan Radanović u teškim komunističkim vremenima „svoju pastoralnu službu počeo marljivom brigom za starije i bolesnike te tako pomalo stekao ugled zauzetog svećenika“. Predavač je posvjedočio da „nasljedujući primjer vlč. Radakovića nastoji se brinuti za bolesnike u svojoj župnoj zajednici“, ali i izvan nje s obzirom na postojanje svetišta i činjenicu da se mnogi utječu zagovoru sv. Josipa.
Tijekom tematske rasprave koja je uslijedila sudionici su imali prigodu za pitanja i komentare.
U večenjem dijelu programa predstavljen je rad stručnih i laičkih udruga i zajednica u pastoralu bolesnika. Uz pomoć svojih predstavnika metodom postera predstavili su se: Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD), Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara (HKDMST), Centar za duhovnu pomoć Zagreb, Katolička udruga „Kap dobrote’’, Marijina legija i Udruga Volonteri u palijativnoj skrbi „La Verna“.
Dan je zaključen euharistijskim slavljem koje je predvodio mons. Ivica Petanjak, krčki biskup i predsjednik Odbora HBK-a za pastoral zdravstvenih djelatnika u koncelebraciji sa zadarskim nadbiskupom mons. Milanom Zgrablićem i zagrebačkim pomoćnim biskupom mons. Vladom Razumom te svećenicima sudionicima Kolokvija. Liturgiju su glazbeno obogatili Zagrebački liječnici pjevači.
Drugi dan Dvanaestog pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike počeo je molitvom Srednjeg časa i predavanjem doc. dr. sc. Milana Dančua. U predavanju je dr. Dančuo naglasio da „veliku promjenu u mentalitetu i po pitanju obreda donosi papa Pavao VI. u konstituciji Sacramentum unctionem infirmorum kojom se obnavlja sakrament: „Sakrament bolesničkog pomazanja podjeljuje se onima koji su opasno bolesni, tako da se mažu na čelu i rukama maslinovim uljem ili, prema potrebi, drugim biljnim uljem, propisno blagoslovljenim“ (RBP, br. 12). Obrednik izdan nakon Drugog vatikanskog koncila (1973.) sa sobom donosi promjenu u teološkom i pastoralnom smislu. Od 12. stoljeća ovaj se sakrament zove posljednje pomazanje, a sada bolesničko: s jedne strane vezan je uz smrt, a s druge uz bolest.“
Govoreći o liturgijsko-pastoralnim izazovima istaknuo je da poteškoće u poimanju sakramenta potvrđuje visok postotak onih vjernika koji umiru bez bolesničkog pomazanja. Iz mentaliteta današnjeg vjernika još uvijek nije nestala višestoljetna praksa da se bolesničko pomazanje dijeli umirućima, i još uvijek ga neki nazivaju ‘posljednje pomazanje’. Dr. Dančuo ponudio je i pastoralne smjernice za slavlje sakramenta bolesničkog pomazanja istaknuvši da ga je potrebno je smjestiti u širi okvir pastoralnog djelovanja u kojem će se vjernicima osvijestiti pitanje bolesti i njezinog značenja u otajstvu spasenja, odnos između bolesti i grijeha te kršćansko značenje trpljenja. Istaknuo je i važnost pouke: „U pastoralu bi se, na temelju obreda, trebalo posvetiti vrijeme i prostor za objašnjavanje istine i bogatstva tog sakramenta. Bez prave pojedinačne i zajedničke pouke ili kateheze teško je osvijestiti važnost sakramenta i promijeniti običaj da se odgađa do posljednjeg časa. Pouku treba držati ne samo bolesnicima i starijim osobama nego cijeloj zajednici, napose onima koji se brinu za bolesnike.“. Sakrament bolesničkog pomazanja ustanovljen je za bolesne, a ne za umiruće istaknuo je predavač zaključivši da je to sakrament cjelokupnog spasenja, a ne samoga tjelesnog zdravlja.
U drugom dijelu programa drugoga dana kolokvija održan je okrugli stol prigodno naslovljen „Dušobrižništvo za broj 112!“ u kojemu su iznesena iskustva i potrebe psihološko-duhovnoga praćenja djelatnika u žurnim službama. Na okruglom stolu sudjelovali su v. d. ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite Neven Karas, glavni vatrogasni zapovjednik RH Slavko Tucaković. specijalistica Hitne medicine dr. Matija Rimac te biskupski vikar za pastoral MUP-a i redarstvenih službi dr.sc. vlč. Franjo Musić. Okrugli stol je moderirao Petar-Krešimir Hodžić, dr. med.
Uslijedio je panel s dušobrižnicima u pastoralu zdravstva „Božja Riječ uz bolesnički krevet. Razgovor s dušobrižnicima u pastoralu zdravstva o njihovim iskustvima i primjerima dobre prakse“. U panelu su sudjelovali župnik bolničke Župe Srca Isusova Zagreb-Vrapče o. Milan Lojić, CM, povjerenik za brak i obitelj Sisačke biskupije, župnik Župe sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu, bolnički kapelan u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Naftalan Branko Koretić, povjerenik Zadarske nadbiskupije – Povjerenstva za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi, župnik Župe sv. Roka u Bibinjama don Valter Kotlar, teolog i psiholog na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu prof. dr. sc. Mijo Nikić te bolnički kapelan u Općoj bolnici Vinkovci i župnik Župe sv. Vinka Pallottija u Vinkovcima o. Ilija Sudar. Moderirao je izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin.
Predsjednik Vijeća HBK-a za život i obitelj požeški biskup Ivo Martinović kolokvij je zatvorio zahvalom svim sudionicima i organizatorima te zaključio: „Pastoral bolesnika nije rubni pastoral svećenika. On je lice Crkve, identitet naše vjerodostojnosti i služenja Riječi Božjoj“. Dodao je kako je je blagopokojni papa Benedikt XVI. u svojoj poruci za Svjetski dan bolesnika poručio „Naše zajednice kad slave euharistiju moraju uvijek biti svjesne da je Kristova žrtva za sve te da stoga euharistija potiče svakoga tko u njega vjeruje da postane kruh razlomljen za druge“.
„Poštovana i draga braća svećenici, pred nama je svima dug put i puno izazova. Pozvani smo biti i ostati, prema riječima nadbiskupa Dražena Kutleše, svećenici koji svojom pastoralnom prisutnošću svjedoče da nijedna patnja nije besmislena kada je dotaknuta Kristovom ljubavlju ili, prema riječima nadbiskupa Milana Zgrablića koje rado ponavljamo, prije nego što je bolesnik netko kome treba pomoći, on je netko koga treba ljubiti“, zaključio je biskup Martinović.
