Djelatnici Hrvatske biskupske konferencije, predvođeni generalnim tajnikom HBK hvarskim biskupom Petrom Palićem, bili su u srijedu, 19. lipnja 2019., na duhovno-rekreativnom izletu u Požegi i Požeškoj biskupiji.
Misu u drevnoj crkvi sv. Lovre predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s biskupom Palićem, ekonomom HBK don Šimunom Šindijom, ravnateljem Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislavom Markićem, predstojnikom Nacionalnog ureda za katoličke škole HBK vlč. Ivicom Žuljevićem i kancelarom Požeške biskupije vlč. Ivanom Popićem.
Biskup Škvorčević na početku slavlja zaželio je dobrodošlicu gostima iz Zagreba te im ukratko prikazao bogatu povijest crkve u kojoj slave euharistiju. U homiliji biskup je kazao kako bi valjalo poslušati govor crkve sv. Lovre i naviještene Božje riječi. Podsjetio je da mjesto na kojem se nalaze svjedoči o osam stoljeća postojanja crkve kao materijalnog zdanja, zidova i freski, ali još više o osam stoljeća duša koje su u njoj slavile euharistiju i druge sakramente, a na koje na osobit način asocira freska „nebeskog Jeruzalema“ s brojnim licima usmjerenima prema nebu. Biskup je potom upozorio na gotički svod crkve u čijem se središtu nalazi zaglavni kamen koji drži cijelu konstrukciju građevine. Taj zaglavni kamen u gotičkim crkvama, dodao je biskup, podsjeća nas na živoga Isusa Krista, pobjednika nad grijehom i smrću, u kome sve stvorenje ima svoju čvrstinu i uporište. Skrenuo je potom pozornost nazočnih na dva prikaza Isusa Krista na stropnoj freski iz 14. stoljeća: Krista Pantokratora i Maiestas Domini. Rekao je kako je to jedinstven primjer prožimanja ikonografske zapadne i istočne tradicije, te je ova crkva po tom određeno civilizacijsko susretište istoka i zapada. Spomenuo je da o tome svjedoči još nekoliko srednjovjekovnih crkvica uz rijeku Orljavu u blizini Požege sa zapisima na latinici, glagoljici i ćirilici, koje nisu porušene u vrijeme osmanlijske vladavine .
Polazeći od naviještenog ulomka iz Pavlove Druge poslanice Korinćanima, biskup je spomenuo kako Apostol doziva u svijest članovima zajednice u Korintu da ono što siju to će i žeti. Istaknuo je kako mu je osobito draga slika sijanja, jer pravi rast počinje od umiranja sjemena u zemlji, i uvijek je to nešto nevidljivo i neuhvatljivo, ispunjeno misterijem. Ako sve svedemo na vidljivo i opipljivo pa gledamo što će od nas biti, nema rasta. On se događa iz mogućnosti i snaga s kojima mi ne raspolažemo, nego one djeluju u nama kao Božji dar. Isus nije posijao nešto, nego je darovao sebe do kraja, do u smrt za nas. To sijanje zove se ljubav. Ona uvijek daje sebe, umire i u tom činu čovjek najviše raste, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da razmisle kako siju u svom svakodnevnom životu i što će kroz to izrasti u Hrvatskoj. Ako škrto sijemo, Hrvatska, a i Crkva, imat će od nas malo koristi.
Osvrćući se na naviješteni ulomak iz Matejeva evanđelja u kojem Isus govori o postu, molitvi i milostinji u skrovitosti, biskup je povezao to sa svakodnevicom i istaknuo: „Kad nešto radimo, to ne bi smjelo završiti u prijetvornosti, tek da se nešto izvanjski vidi, a zapravo nam je svejedno što je iznutra. Ne rastemo istinski izvana nego iznutra. Brinimo se za ono što je nevidljivo, pa kad nešto činimo u ime Božje ili Bogu na čast, ili za čovjeka, neka to bude s iskrenošću i ljubavlju, iz koje raste najbolje i najviše. Kako to ostvarivati u osobnom, obiteljskom, društvenom životu, a onda kako to ostvarivati u našem radu i suradništvu i u Biskupskoj konferenciji? To je pitanje i izazov na koji bi i ovom prigodom trebalo pokušati dati odgovor, kazao je biskup. Potaknuo je nazočne da u svom pohodu Požeškoj biskupiji i nekim njezinim sastavnicama osjete dušu hrvatskog čovjeka na ovim prostorima, otvore svoje srce Isusu Kristu i po svom služenju u ustanovama Hrvatske biskupske konferencije ne budu tek djelatnici, nego osobe koje, ostvarujući sasvim posebno poslanje u Crkvi i društvu, svjedoče da je Isus Krist naša snaga i nada, kako pjevamo u geslu Požeške biskupije. „U Biskupskoj konferenciji postavljeni smo da iz svijesti vjere nastojimo ostvarivati ono što nam je povjereno. Vjernost se nikada ne miri s površnošću, zato ona i boli, njezina težina je okvir unutar kojega i iz kojega se rađa i raste život, Božja pobjeda, kako nam je posvjedočio Isus. Zahvaljujem vam na svemu što nastojite činiti za sebe, u obiteljima i u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.“ zaključio je biskup Škvorčević.
Hvarski biskup Petar Palić zahvalio se domaćem biskupu na gostoprimstvu. “Ovo je prvi ovakav izlet djelatnika HBK. Htjeli smo se međusobno povezati, a dolaskom u Požešku biskupiju htjeli smo osvijestiti da se naše djelovanje proteže na cijelu Crkvu u Hrvatskoj” istaknuo je biskup Palić.
Svi su se zatim u pratnji biskupa Antuna Škvorčevića uputili u razgledavanje požeške katedrale, katedralne riznice i kripte te Dijecezanskog muzeja Požeške biskupije s vrijednom zbirkom sakralnih predmeta kao i djelima suvremene umjetnosti. Susret je završio zajedničkim objedom.
