Pravednost obvezuje na solidarnost s Golgotom ukrajinskog naroda

Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax

Pravednost obvezuje na solidarnost s Golgotom ukrajinskog naroda

1. Ugroza mira. Četvrtak, 24. veljače 2022., ostat će zapamćen kao dan kada je narušen europski mir, ali i svjetski sigurnosni poredak. Masovnim napadom na Ukrajinu, kršeći međunarodno pravo, što je velikom većinom osudila Opća skupština Ujedinjenih naroda 2. ožujka 2022., Ruska Federacija izvršila je zločin agresije na jednu nezavisnu i suverenu, demokratsku državu, kao i napad na temeljne europske vrijednosti, na demokratsko pravo država na samoodređenje, ali i na temeljne kršćanske vrijednosti pravednosti i mira. Hrabri otpor ukrajinskih branitelja je postao istovremeno i borba za našu slobodu i demokraciju protiv svakog oblika imperijalizma i totalitarizma. Započela je Golgota ukrajinskog naroda za koju vjerujemo da će završiti uskrsnućem mira i slobode, da će život pobijediti smrt, dobro biti snažnije od zla i grijeha. Kao Komisija Hrvatske biskupske konferencije „Pravda i mir“, na osobit način želimo iskazati svoju kršćansku blizinu i solidarnost s ukrajinskim narodom, ali i sa ukrajinskom nacionalnom manjinom u Republici Hrvatskoj, koja već stoljećima, većinom kao pripadnici Grkokatoličke Crkve, zajedno s nama gradi demokratsko društvo i promiče vjerske slobode, a njihova rodbina i prijatelji danas su izloženi ratnim stradanjima u Ukrajini i proživljavaju pravu Golgotu.

2. Rat je uvijek zlo. Promatrajući ratne strahote razaranja te počinjene ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Ukrajini, o čemu nas već više od pedeset dana svakodnevno izvještavaju sredstva društvenog priopćavanja, ne možemo, a da se ne prisjetimo sličnih prizora od prije trideset godina, kada smo i sami, tijekom Domovinskog rata, proživljavali sličnu Golgotu. Protjerivanje tisuća civila po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, masovne grobnice, svakodnevno bombardiranje gradova i sela, vjerskih i kulturnih objekata, kolodvora, a osobito bolnica, škola i drugih civilnih objekata, duboko se usjeklo u naše pamćenje. Nakon teško stečene slobode i neovisnosti, bili smo uvjereni da se u Europi više ne mogu ponoviti takve strahote uništavanja čitavih gradova, a osobito ubijanje ranjenika i zarobljenika, iživljavanje nad civilima u opkoljenim mjestima, ubijanje djece, starih i nemoćnih, nasilje nad ženama, a o uništenim djetinjstvima da i ne govorimo, jer djeca su uvijek najveće žrtve rata.

3.  Moralne i ekološke dvojbe. U duhu pravednosti nitko nema pravo osporiti i oduzeti ukrajinskom narodu pravo na samoobranu koje je, uostalom, potvrđeno i u samom nauku Crkve te u međunarodnom pravu. Prisjećajući se kako smo gotovo goloruki branili svoje obitelji i domove, podržavamo napore demokratskog svijeta da isporukom vojne opreme i naoružanja pomognu ukrajinskim braniteljima u njihovim pravednim nastojanjima da obrane svoje domove i neovisnost svoje domovine. To je legitimna i opravdana pomoć, a u ovim okolnostima fizički potrebna i moralno opravdana. Međutim, to otvara istovremeno i mnogobrojna politička, pravna i etička pitanja, jer ova pomoć mora ostati u okvirima razmjernosti i međunarodnog humanitarnog prava, kako ne bi sukob izmaknuo kontroli i prerastao u sukob svjetskih razmjera. Na politici je stoga teška zadaća da pronađe pravu mjeru između istinske solidarnosti i nužnog vojnog samoograničenja. Tim više, jer se suočavamo s prijetnjom upotrebe nuklearnog oružja, koja ne samo da bi mogla biti katastrofalna po cijelo čovječanstvo i to s nesagledivim posljedicama, nego ozbiljno dovodi u pitanje i samu svrhu korištenja nuklearne energije u civilne svrhe. Naime, već samo razaranje okolice nuklearnih postrojenja u Ukrajini prijeti da ona postane zagađena radioaktivnošću, a što se lako može proširiti i na susjedne zemlje, te ovaj rat otvara i mnogobrojna ekološka pitanja. Svjesni realne opasnosti koju ovaj rat iskazuje, pozvani smo, kao ljudi i kao kršćani, zauzimati se za sveobuhvatnu zabranu nuklearnog naoružanja.

4. Nužnost molitvenog zajedništva. Solidarni s apelima pape Franje koji je na Čistu srijedu pozvao cijeli svijet na post i molitvu za mir u Ukrajini te na svetkovinu Blagovijesti posvetio Ukrajinu i Rusiju Neoskvrnjenu i Bezgrešnom Srcu Marijinu, ističemo da se aktualnu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu ne može opravdavati višim “metafizičkim” ciljevima. Ohrabruju nas stoga vijesti da je sve više građana koji se i u samoj Rusiji opiru ratu i iskazuju svoje negodovanje aktualnom politikom, unatoč masovnoj represiji. Snažan glas ruskih građana protiv rata, većinom pravoslavnih vjernika, dragocjeni su zalog i djelotvoran znak zajedničke kršćanske nade i ekumenskih napora. Oni su znak nade za bolju budućnost te zaslužuju naše poštovanje. Bila bi stoga velika pogreška okriviti cijeli ruski narod, jer za rat u Ukrajini najveću i isključivu odgovornost snosi trenutni politički režim, ali i oni građani te određeni vjerski velikodostojnici koji ga podržavaju. Kao Komisija Hrvatske biskupske konferencije koja promiče pravdu i mir, pozivamo stoga sve vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj da zajedno s Katoličkom Crkvom osude ratna razaranja i ubijanja te da širom otvore svoja vrata izbjeglicama iz Ukrajine, jer smo pozvani biti aktivni dionici mira, stabilnosti i solidarnosti u hrvatskom društvu. U ovom trenutku je osobito važno da se svi zajedno ujedinimo u molitvama, osobito s našom pravoslavnom braćom, te, u duhu ekumenizma i međureligijskog dijaloga, zajedničkim naporima pripomognemo svima onima koji nevino trpe i umiru. Zajednička molitva je osobito nužna u našem okruženju kako se ne bi vihor rata proširio u naša susjedstva i ugrozio teško stečeni mir. Samo zajednička molitva za sve stradale može osigurati časno i dostojanstveno sjećanje na njih i pomoći u prevladavanju neprijateljstva i uspostavljanju odnosa utemeljenih na poštovanju i iskrenosti.

5. Važnost solidarnosti i kršćanske dobrotvornosti. Sve je očiglednije da diplomacija u ovom trenutku ne postiže svoje ciljeve i da se kraj ovim strahotama još ne nazire te ćemo se zasigurno još dugoročno suočavati s posljedicama ovog rata. Nalazimo se pred vremenima koja će biti ispunjena velikom neizvjesnošću i koja će zasigurno utjecati i našu sigurnost i svakodnevni život. Morat ćemo se odreći određenih blagodati mirnog i sigurnog života te i sami biti spremni na određene žrtve koje će se ponajprije očitovati u padu životnog standarda. Unatoč tome, pozvani smo podržati, prije svega molitvom, ukrajinske branitelje te karitativnom pomoći, otvaranjem svojih domova ukrajinskim majkama i djeci kao i novčanim prilozima i darivanjem drugih potrepština, iskazati solidarnost s izbjeglim ženama i djecom koji svakodnevno pristižu u našu domovinu. Prisjetimo se samo kako su drugi nama pomogli kada smo se našli u sličnoj situaciji, a istovremeno istinska i trajna solidarnost s izbjeglicama važan je izraz naše kršćanske vjere, nade i ljubavi. Osim toga, solidarnom pomoći iskazujemo i europsko jedinstvo kojem pripadamo i pripomažemo u prevladavanju sadašnjih izazova. Izraz solidarnosti istovremeno budi i nadu da nasilje neće imati posljednju riječ. Duboko smo uvjereni da ćemo zajedničkim naporima, molitvom, solidarnošću, ali i diplomacijom, uspjeti zaustaviti ratna stradanja kako bi ukrajinska Golgota što prije završila te ukrajinski narod dočekao uskrsnuće svoje neovisnosti i mir društvenog i vjerskog suživota.

U Zagrebu, 20. travnja 2022.

+ Đuro Hranić

nadbiskup đakovačko-osječki

predsjednik Komisije HBK-a Iustitia et pax

print

Povezane objave

Caritas internationalis uputio žurni poziv za pomoć stradalima u potresu u Hrvatskoj

Tiskovni ured HBK

Predstavljena Izjava Komisije HBK-a Iustitia et pax o ratu u Ukrajini

Tiskovni ured HBK

Nadbiskup Devčić proslavio 20. obljetnicu biskupstva, nadbiskup koadjutor Uzinić uveden u službu

Tiskovni ured HBK