Dan hrvatskih mučenika proslavljen je u subotu, 10. rujna 2022., na Udbini svečanom euharistijom koju je predvodio varaždinski biskup Bože Radoš u koncelebraciji s drugim biskupima i brojnim svećenstvom.
Misu su suslavili domaćin gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, splitsko-makarski nadbiskup i apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije Dražen Kutleša, krčki biskup Ivica Petanjak, šibenski biskup Tomislav Rogić, dubrovački biskup Roko Glasnović, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić, zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić, umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića mons. Tomislav Subotičanec, izaslanik bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka mons. Stjepan Tiček, generalni tajnik HBK preč. Krunoslav Novak, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Juro Šimić, provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić te drugi svećenici.
Dobrodošlicu i pozdrav uputio je domaći biskup Križić, riječima: „Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, sve vas pozdravljam ovdje na Udbini na jednom od tolikih stradanja našeg naroda. Ne moramo dugo tražiti takva mjesta gdje su sve mučenici stradali. Nijedan narod ne smije zaboraviti svoje mučenike kao ni ideale za koje su život dali. Ovo svetište je posebna zahvalnost i molitva za njih, a također molimo da nas kod Boga trajno zagovaraju. Ovo mjesto nas poziva da mi živimo one vrednote za koje su oni stradali.”
Biskup Radoš u homiliji je promišljao o poruci Kristove ljubavi koja, kako je rekao, odjekuje po Kristovim učenicima koji su, natopljeni njegovom ljubavlju, postali mučenici. Oni, poručio je biskup Radoš, natapaju zemlju i čine ju plodnom. Želimo na ovome mjestu ponovo ponijeti njihovu poruku kao sveti zavjet. Želimo ju čuti na razini srca jer je na toj razini ona i poslana. Samo se na toj frekvenciji može razumjeti poruka koja je ispisana krvlju. Stoga, istaknuo je propovjednik, moramo toj poruci pristupiti s posebnim poštovanjem kako bismo ju očuvali neokaljanom od naših ljudskih interesa, naglasio je.
Naše su misli, rekao je biskup Radoš, usmjerene na mučenike Crkve, na sve mučenike našega hrvatskoga naroda. Njih želimo ovdje na ovom mjestu častiti. Nekima imena znamo, a nekima ne, naglasio je. Mučenici su svjetlo koje svijetli u našoj kući, u Crkvi. Naši mučenici osobito svijetle u životu našega naroda iz kojega su potekli i u kojem su propovijedali.
Osvrćući se na evanđeoski odlomak o domaćinovu sinu kojega vinogradari pogubiše, propovjednik je istaknuo da od Sina koji je ubijen teče krv prema svakome koji daje svoju krv za Boga. On je došao na hodočašće po zemlji da dotakne svaku ranu, da obriše svaku suzu, da odnese tjeskobe, ubije beznađe smrti, da nas utješi, osvježi i vrati nam dostojanstvo, naglasio je biskup Radoš te dodao da ljubav traži promjenu.
Ljubav traži od nas da naše srce počne drugačije kucati, da se promijeni. Bog koji dolaze traži od nas da promijenimo ritam našega srca. Da ono ne kuca samo za nas, nego da uvijek kuca s Bogom i za ljude. Da kuca tako široko da čovjeku daje prostor za novi život i novi početak. Traži promjenu na koju nismo uvijek spremni, dodao je.
Ističući da je Krist zaglavni kamen prema kojem teži naš život, propovjednik je pojasnio da je Krist središte povijesti čovjeka i središte Crkve. Došao je ugraditi sebe u ljudsku povijest. U njemu je sva građevina povezana. U njegovoj je glavi povezano nebo i zemlja. Posebno mjesto imaju svjedoci čiji je život natopljen Božjom ljubavi. Iako je smrt možda strašna, oni odlaze u smrt pjevajući. Oni znaju da smrt nije kraj. Oni znaju da je zadnji izdisaj prvi udisaj novoga života. Za njih smrt nije kraj, nego prijelaz u kraljevstvo Božje, rekao je biskup Radoš.
Osvrnuo se i na krik mučenika, rekavši da je on uvijek molitva Bogu upućena za one koji ih ubijaju. To je molitveni vapaj za ljude koji ne poznaju Boga, koje Božja ljubav nije dotaknula. Ne znamo sva njihova imena, no to nije ni važno jer ih Bog već ima urezane u svojim dlanovima, rekao je, između ostaloga, varaždinski biskup Bože Radoš.
Na kraju mise svima je zahvalio biskup Križić te biskupu Radošu darovao sliku Krbavskog križa koji je modruški biskup Krištofor bježeći pred Turcima ponio sa sobom. „Križ je jedino što je mogao nositi“, rekao je biskup Križić te dodao: “neka bude znak koji ćemo nositi u srcu, a našem biskupu Radošu uspomena na ovo svetište i mjesto“.
Pjevanje na misi predvodio je zbor Gospićko-senjske biskupije, uz orguljsku pratnju Marija Mićunovića i pod ravnanjem Ivana Prpića – Špike.
Prije središnje mise Križni put od crkve Sv. Marka Groba prema Crkvi hrvatskih mučenika vodio je fra Marijan Radman.
