Nedjelja Caritasa izrasta iz Radosne nedjelje (Gaudete). Prepoznatljiva je po jedinstvenom suputniku i sugovorniku – Ivanu Krstitelju, koji poziva na obraćenje i sugerira da put obraćenja prolazi dionicom solidarnosti, pravednosti i nenasilja. Poruku za Nedjelju Caritasa razabiremo u poruci Isusovog preteče.
Glas pustinjaka Ivana odzvanja jordanskom dolinom: „Obratite se!“ Ivanov glas je zreo, sazrijevao je u šutnji, miru pustinje, hranio ga je sadržajem i smislom koji samo pustinja u svojoj ogoljelosti i bogatstvu u dodiru s Bogom dariva. Oštar je i šiba dok govori s distance, ali srdačan i blag kad mu se sugovornik približi.
Bistrim okom, kojega je pustinja izoštrila, Glasonoša radosti gleda u smjeru ljudskoga kretanja, ali vidi i put po kojem Spasitelj dolazi. Razabire, ako nastave započetim putem, neće ga susresti. Moraju se obratiti, okrenuti i zaputiti drugim putem, kako bi ga susreli i s Njim pošli na hodočašće života.
Živopisno ukazuje da se doline slabosti i brda samodostatnosti trebaju izravnati kako bi vidjeli dalje od sebe, vidjeli one pored sebe – jer oni su nezaobilazan dio puta, jedino u društvu s njima mogu poći u susret. Za svakoga ima putokaz na dionici solidarnosti, pravednosti i nenasilja.
Mnoštvo [solidarnost] senzibilizira za socijalnu osjetljivost, da ne čuvaju rezervnu haljinu, nego da njome pokriju suputnika koji je gol, jer je po njegovoj mjeri sašivena.
Carinike [pravednost], državne službenike, upozorava na virus korupcije, da postupaju po zakonu i hode ravnim putem jer pohlepa uništava suputnike.
Vojnike [nenasilje] motivira da budu graditelji mira, a ne izvor pobune, nesigurnosti i straha; da prepoznaju u drugima suputnike a ne suparnike.
I mi, na putu za Betlehem, željni smo jasnih putokazâ. Puno govorimo, međusobno se uvjeravamo, sve smo glasniji, zavaravamo se da jačina glasa daje snagu argumentima; puno je praznine. Priželjkujemo vijaču Onoga koji će pročistiti naše gumno, spaliti pljevu naših praznina i sačuvati žito za hranu zajedništva.
U borbi „jakih“ sjeme zajedništva čuvaju potisnuti na periferiju društva. Njihova ispružena ruka nije tek ruka prosjaka, ona je dar, poziv na zajednički hod, prilika da se oslobodimo od sebe i sebičnosti, okrenemo drugima i obratimo. Marginalizirani znaju put, a i sami su nezaobilazna dionica puta, prema Betlehemu. U mjeri u kojoj im ruku prihvatimo rάvnimo put za Kristov dolazak i idemo mu u susret. Oni su uzorana njiva na koju možemo posijati ljubav i niknut će radost.
Elizabeta Ugarska, svetica siromaha poučava: Ondje gdje siješ ljubav, niče radost.
Nedjelja Caritasa ore njivu naše duše za sjetvu ljubavi da radost Božića nikne i procvjeta u srcima darovanoga i darovatelja.
U Varaždinu, 23. studenoga 2021.
✠ Bože Radoš
varaždinski biskup
predsjednik Hrvatskog Caritasa
