Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu

Srdačno pozdravljam sve sudionike Akademije koja je upriličena u povodu 15. obljetnice katoličkoga vjeronauka u školi. Zahvaljujem Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa koje je pod vodstvom  ministra prof. dr. Dragana Primorca prihvatilo suorganizaciju ovoga akademskog čina. Bila je providonosna odluka hrvatskih biskupa prije petnaest godina da se s demokratskim promjenama u nas odmah započne i sa školskim vjeronaukom kojemu je posebno obilježje činjenica da je pozvan prodrijeti na područje kulture i imati veze s ostalim ljudskim znanjem (usp. ODK, 73).

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti za Crkvu. Jedna je to od rijetkih službi pomoću koje Crkva redovito susreće tisuće djece i mladih u Hrvatskoj. Školski vjeronauk pruža Crkvi velike mogućnosti i izazove za njezino evangelizacijsko i odgojno djelovanje. Naša je Crkva svjesna te važnosti. Otkad je uveden vjeronauk u hrvatski školski sustav, pokrenute su mnoge inicijative s obzirom na školovanje vjeroučitelja, njihovo trajno usavršavanje i napredovanje, izrađivanje programa i udžbenika i slično.

Vjeronauk u školi predmet je od iznimne važnosti i za našu školu. Škola koja želi promicati cjelovitoga čovjeka i autentičnu kulturu, ne može zanemariti religioznu i duhovnu dimenziju. Religija nije usputna čovjekova stvarnost ili tranzicijski kulturni fenomen, već trajna vrjednota svake kulture.

U posljednje vrijeme puno se govori i čini za usavršavanje našega školskoga odgojno-obrazovnoga sustava (HNOS). U aktualnim dokumentima koji se odnose na našu školu, ističe se da škola želi biti u službi unapređenja gospodarstva i društva temeljenih na znanju. Međutim, istinski napredak, kojemu teži naše društvo i školski sustav, može se ostvarivati samo ako služi promicanju ljudske osobe. U školskom sustavu treba posebno vrednovati ulogu roditelja školske djece. Nije, stoga dovoljno, promicati samo tehničko znanje i tehničku moć, nego i moralnu sposobnost osobe. Sama znanstvena i tehnička osposobljenost, bez odgovarajuće moralne sposobnosti, neće donijeti bolju budućnost ni pojedincu ni ljudskoj zajednici. U tom smislu, vjeronauk ima nezamjenjivu i nezaobilaznu ulogu unutar našega školskog sustava, osobito u ostvarivanju njegovih odgojnih ciljeva. Vjeronauk stoga nije strano tijelo, nešto što ne pripada školi ili što bi bilo marginalno školskomu sustavu. Vjeronauk se smješta u kontekst života škole, poštujući i vrednujući ciljeve i metode koji su vlastiti školi. Njegova uloga i mjesto još bi više trebali biti istaknuti, u međuodnosu s drugim predmetima i odgojno-obrazovnim područjima, u nacionalnome sustavu kojeg je aktualno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa počelo izrađivati. Uloga školskoga vjeronauka u Hrvatskoj, ali i  u suvremenoj Europi, mnogo je značajnija negoli što može nekima na prvi pogled izgledati.

Smijemo reći da je u ovih 15 godina mnogo učinjeno sa strane Crkve i sa strane škole za uvođenje i unaprijeđenje vjeronauka, s čime možemo biti uistinu zadovoljni, ali smo svjesni i brojnih zadaća koje su još pred nama i koje nam ne dopuštaju samodopadno isticanje postignutoga. Ponajprije, potrebno je izraditi cjelovito vrednovanje vjeronaučnog hoda kroz ovih 15 godina, kako bismo mogli na temelju uvida u stvarno stanje, učiniti kvalitativne pomake. Nadalje, živimo u svijetu koji je u procesu trajnih promjena. To znači da i vjeronauk, ukoliko želi davati odgovore na stvarna pitanja djece i mladih, treba biti u trajnom procesu vlastitoga promišljanja, valoriziranja i usavršavanja te sučeljavanja sa svim crkvenim, školskim i kulturnim izazovima. Inzistirati na jednom modelu koji bi tijekom dužega vremenskog razdoblja, u nepromijenjenom obliku, bio prihvaćen u određenom društveno-kulturnom, crkvenom i školskom kontekstu, značilo bi osuditi ga na marginaliziranje iz svijesti suvremenog čovjeka, konkretnog školskog sustava, ali i interesa same Crkve. Pozvani smo na trajno promišljanje i usavršavanje ciljeva, sadržaja, metoda, sustava vrjednovanja te nastavnih pomagala vjeronaučne nastave.

Posebnu pozornost zaslužuju vjeroučitelji. O vjeroučiteljima se puno govori i od njih se puno očekuje. Nikada ranije u našoj Crkvi nije bilo toliko osposobljenih vjeroučiteljica/vjeroučitelja (diplomiranih teologa i kateheta) koji bi bili aktivno i s punim radnim vremenom uključeni u religiozni odgoj djece i mladih. Zadaća je Crkve ustrajno raditi na promicanju kvalitete temeljnog teološko-katehetskog studija te trajnog usavršavanja. Pritom valja voditi računa o ravnomjernom promicanju općeljudskih, profesionalnih i duhovnih kvaliteta bez kojih nema kvalitetnoga odgojitelja/učitelja. A bez kvalitetnog vjeroučitelja nema ni kvalitetnoga vjeronauka.

Trajno redefiniranje vjeronauka u školi bit će uspješnije ako uspijemo paralelno raditi na sustavnome i kvalitetnome promicanju župne kateheze, imajući u vidu da su ta dva oblika vjerskog odgoja i obrazovanja u komplementarnome odnosu. Ta komplementarnost ne isključuje njihovu posebnost i međusobnu povezanost koja se, međutim, ne može svesti na poistovjećivanje.

Poštovani sudionici ovog akademskoga čina, izazovi i zadaci su brojni i složeni. Oni zahtijevaju sustavan, dobro koordiniran i zajednički rad svih onih koji su odgovorni za religiozni odgoj i katehezu, kao i za naš školski odgojno-obrazovni sustav. Ova obljetnica neka bude svima nama poticaj da s povjerenjem u Božju providnost krenemo u nove zadatke imajući u vidu opće dobro hrvatskoga čovjeka, a osobito djece i mladih. Hvala!

print

Povezane objave

Priopćenje sa 62. zasjedanja Sabora HBK

Tiskovni ured HBK

Dr. sc. Krunoslav Novak imenovan generalnim tajnikom HBK

Tiskovni ured HBK

Biskup Škvorčević čestitao Židovima Pesah

Tiskovni ured HBK