Statut

Tiskovni ured HBK

GLAVA I.

NARAV I SASTAV

Čl. 1. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA (HBK), kao trajna ustanova osnovana od Apostolske Stolice, skupština je biskupa Katoličke Crkve kojima je sjedište u Republici Hrvatskoj.

Biskupi ove Konferencije za vjernike svoga područja zajednički vrše neke pastoralne zadaće da se što uspješnije promiče dobro koje Crkva, prema pravnoj odredbi, pruža ljudima, osobito raznim oblicima i načinima apostolata prikladno prilagođenim okolnostima vremena, mjesta i zajedničkoga hrvatskog jezika (usp. kan. 447 i 449, § 1).

Čl. 2. Hrvatska biskupska konferencija po samom pravu ima pravnu osobnost (usp. kan. 449, § 1).

Čl. 3. Hrvatskoj biskupskoj konferenciji pripadaju: svi dijecezanski biskupi spomenutog područja (usp. čl. 1), uključujući biskupe grkokatoličkog obreda, kao i oni koji su u pravu njima izjednačeni; isto tako biskupi koadjutori, pomoćni biskupi i drugi naslovni biskupi koji na istom području obavljaju posebnu zadaću koju im je povjerila Apostolska Stolica ili ova Konferencija (usp. kan 450, §1).

Čl. 4. Hrvatsku biskupsku konferenciju čine slijedeća tijela: sabor, stalno vijeće, vijeća, komisije, odbori, uredi osnovani od Konferencije, te njezino generalno tajništvo.

Čl. 5. Predsjednik Konferencije bira se na Saboru između dijecezanskih biskupa na pet godina, s time da uzastopce može biti izabran još jedanput. Predsjednika zamjenjuje potpredsjednik koji se bira između dijecezanskih biskupa također na pet godina. Predsjednik i potpredsjednik neka ne budu iz iste crkvene pokrajine.

GLAVA II.

SABOR BISKUPSKE KONFERENCIJE

Čl. 6. Sjedište je Hrvatske biskupske konferencije u gradu Zagrebu. Iz opravdana razloga Sabor i sjednice Stalnog vijeća mogu se održavati i u drugome mjestu.

Čl. 7. Sabor se sastaje dva puta godišnje. Na traženje Predsjednika ili barem četvrtine članova koji su dijecezanski biskupi može se po potrebi držati i više puta.

Čl. 8. Na Saboru odlučujući glas imaju svi članovi Konferencije (usp. čl. 3). Međutim kad se radi o izradbi ili izmjeni Statuta, odlučujući glas imaju samo dijecezanski biskupi te oni koji su s njima u pravu izjednačeni kao i biskupi koadjutori (usp. kan.454, § 2).

Čl. 9. Saboru su dužni prisustvovati svi članovi Konferencije. Oni koji iz legalnog razloga ne mogu prisustvovati, mogu izabrati kao svoga ovlaštenika jednog člana Konferencije ili mogu poslati svoga Generalnog vikara.

Ovlaštenik pak može iznositi mišljenje ovlastitelja, ali nema pravo glasovati u njegovo ime.

Umirovljeni biskupi mogu biti pozvani na Sabor, ali na njemu imaju samo savjetodavni glas (usp. M.P. Apostolos suos, br. 17).

Čl. 10. Da bi se pokazala što čvršća veza Biskupske konferencije sa Svetom Stolicom poslanik Rimskog Biskupa pozvat će se na sjednice svakog Sabora.

Čl. 11. Saboru i sjednicama Stalnog vijeća predsjeda Predsjednik ili Potpredsjednik Konferencije.

Čl. 12. Saboru i sjednicama Stalnog vijeća prisustvuje Generalni tajnik kao zapisničar.

Čl. 13. Pojedinim sjednicama Sabora mogu prisustvovati i druge osobe, bilo klerici bilo laici, koje Predsjednik ili sam Sabor pozovu da izvijeste o pojedinim pitanjima.

Čl. 14. Uzimajući u obzir prijedloge članova Konferencije, Stalno će se vijeće pobrinuti da se sastavi dnevni red Sabora i da se na vrijeme dostavi svim članovima Konferencije.

O stvarima koje nisu na dnevnom redu Sabor može raspravljati ako to tajnim glasovanjem zatraže dvije trećine članova koji sudjeluju na Saboru.

Čl. 15. Sabor može valjano odlučivati glasovanjem ako je prisutna natpolovinska većina članova Konferencije, osim u slučaju čl. 17, 20 i 24.

Čl. 16. Glasovanje se vrši prema odredbama Zakonika kanonskoga prava (usp. kan. 119).

Čl. 17. Odluke od većeg značenja Sabor donosi tajnim glasovanjem dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo glasa.

Odluke od većeg značenja smatraju se one koje je takvima označio Sabor apsolutnom većinom glasova.

Čl. 18. Poslije Sabora Predsjednik šalje Apostolskoj Stolici izvještaj o njegovu radu i odlukama te odredbe (usp. kan. 455, § 2 i M.P. Apostolos suos, čl. 1) koje su na njemu donesene (usp. kan. 456).

Čl. 19. Konferencija, sukladno kan. 455, § 1, može donositi odluke samo u slijedećim slučajevima:

  1. kad to propisuje opće pravo
  2. kad to određuje posebni nalog Apostolske Stolice, bilo na vlastitu pobudu, bilo na molbu same Konferencije.

Čl. 20. Da bi odluke prema čl. 19. bile donesene valjano, na Saboru moraju dobiti barem dvije trećine glasova onih članova Konferencije koji imaju odlučujući glas. Te odluke nemaju obvezatne snage, osim ako, pošto ih potvrdi Apostolska Stolica, budu zakonito proglašene (usp. kan. 455, § 2).

Čl. 21. Odluke Konferencije redovito se proglašuju u Službenim vijestima Konferencije ili u kojem drugom od Konferencije izričito izabranom katoličkom listu (usp. kan. 455, § 3).

Čl. 22. U slučajevima pak u kojima ni opće pravo ni poseban nalog Apostolske Stolice ne daju Konferenciji vlast, o kojoj se govori u čl. 19, ostaje neokrnjena mjerodavnost svakoga dijecezanskog biskupa (usp. kan. 455, § 4).

Čl. 23. Izvan predmeta u čl. 19, ni Konferencija ni njezin Predsjednik ne mogu djelovati u ime svih biskupa, osim ako svi biskupi i svaki napose dadu pristanak (kan. 455 § 4).

Čl. 24. Doktrinalne izjave Konferencije, da bi bili dokumenti autentičnog magisterija i da bi se mogle objaviti u ime Konferencije, moraju biti na Saboru jednoglasno odobrene od svih biskupa članova ili barem dvotrećinskom većinom biskupa koji imaju odlučujući glas; u tom slučaju, prije potvrde od Apostolske Stolice, ne smiju se objaviti (usp. M.P. Apostolos suos, čl. 1)

GLAVA III.

STALNO VIJEĆE

Čl. 25. Stalnom je vijeću zadaća:

  1. saslušavši mišljenje drugih biskupa, pobrinuti se da se pripremi dnevni red Sabora (usp. kan. 457)
  2. brinuti se o provedbi odluka i rješenja donesenih na Saboru (usp. kan. 457)
  3. ravnati radom Generalnog tajništva Konferencije (usp. kan. 458).

Čl. 26. Stalno vijeće čine: Predsjednik Konferencije, Potpredsjednik te tri[1] dijecezanska biskupa iz različitih područja izabrana tajnim glasovanjem na pet godina.

Čl. 27. Stalno vijeće sastaje se kad za to postoji opravdan razlog.

GLAVA IV.

DRUGA TIJELA KONFERENCIJE

Čl. 28. Pravo je Konferencije osnivati različita tijela: komisije, vijeća, odbore, urede koji će se baviti pitanjima i poslovima vezanim uz djelovanje mjesne Crkve.

Čl. 29. Biskupske komisije tvore samo biskupi. Ostala spomenuta tijela Konferencije, navedena u čl. 28, sastavljena od biskupa i stručnjaka, imaju samo radni karakter. Ona vrše posao koji im povjeri Konferencija, studiraju aktualnu problematiku iz svoje nadležnosti i o svemu podnose izvještaj Saboru Konferencije.

Čl. 30. Svakom tijelu Konferencije predsjeda biskup kojega Sabor bira na pet godina. Služba se predsjedniku i drugim članovima može produžiti na daljnja petogodišta.

GLAVA V.

GENERALNO TAJNIŠTVO

Čl. 31. Zadaća je Generalnog tajništva:

  1. da sastavi zapisnik o radu i odlukama Sabora i o sjednicama Stalnog vijeća Konferencije te da ih priopći svim članovima Konferencije (usp. kan. 458, 1);
  2. da sastavi druge spise koje mu povjeri na izradbu Predsjednik ili Stalno vijeće Konferencije (usp. kan. 458, 2);
  3. da podržava vezu s drugim, napose sa susjednim, nacionalnim biskupskim konferencijama (usp. kan. 458, 1);
  4. da se brine o statističkim podacima na području Konferencije (usp. kan. 458, 1);
  5. sabirati dokumente, spremati i razrađivati materijale koji se odnose na aktualna pitanja važna za život i rad Crkve u nas te ih podnositi na rad Saboru, odnosno Stalnom vijeću (usp. kan. 458, 1);
  6. koordinirati rad pojedinih tijela Konferencije (usp. kan. 458, 1);
  7. čuvati arhiv Konferencije i drugo (usp. kan. 458, 1).

Čl. 32. Generalno tajništvo sastoji se od Generalnog tajnika, njegova pomoćnika i od dovoljnog broja pomoćnog osoblja.

  1. Generalni se tajnik bira na Saboru između biskupâ ili svećenikâ na pet godina te se postavlja na čelo Generalnog tajništva, u kojem raspoređuje službe, bdije i ravna radom Tajništva.
  2. Generalni tajnik može se ponovno birati na daljnja petogodišta.

GLAVA VI.

O UPRAVLJANJU VREMENITIM DOBRIMA

Čl. 33. Prihodi Hrvatske biskupske konferencije dolaze:

  1. od pomoći Republike Hrvatske prema Ugovoru koji je 9. listopada 1998. sklopljen između Svete Stolice i Republike Hrvatske o ekonomskim pitanjima;
  2. od izdavanja liturgijskih knjiga i drugih stvari što se izdaju brigom i autoritetom Konferencije;
  3. od priloga dobrotvora.

Čl. 34. Vremenitim se dobrima Konferencije upravlja po kanonskim propisima Pete knjige Zakonika kanonskoga prava i po normama što ih donosi sama Konferencija.

Čl. 35. Nadzor nad upravljanjem zajedničkom blagajnom povjerava se jednom biskupu koji se bira tajnim glasovanjem na pet godina. Isti se može birati i na drugo petogodište.

GLAVA VII.

RAZLIČITE ODREDBE

Čl. 36. Svi koji prisustvuju Saboru Konferencije ili primaju njegove spise dužni su, prema naravi predmeta, o njegovu radu i raspravama čuvati tajnu.

Čl. 37. Svi koje je Konferencija ovlastila za određene službe, a isto tako i pojedina njezina tijela, dužni su u okviru svoje nadležnosti podnijeti Saboru izvještaj o svome radu.

Čl. 38. Ovaj statut, pošto ga odobri Apostolska Stolica, ne može se bez njezina pristanka mijenjati.

 

[1] Dekret Kongregacije za biskupe 683/1992 od 10. srpnja 2020.