Preuzvišenom gospodinu mons. apostolskom nunciju Svete Stolice, dekanu Diplomatskog zbora, Njihovim Ekscelencijama gospodi veleposlanicima: Francuske, Italije, Njemačke, Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, u Republici Hrvatskoj
Ekscelencije,
Članovi Hrvatske biskupske konferencije i članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sa svoga zajedničkog zasjedanja u Zagrebu, od 6. do 8. lipnja 1995., upoznati sa stravičnim stanjem katoličkih vjernika, svećenika i njihova pastira biskupa Franje Komarice u banjolučkoj biskupiji (BiH), obraćaju Vam se ovim urgentnim Apelom:
Već tri godine traje progon i genocid nad katoličkim hrvatskim pučanstvom u banjolučkoj biskupiji. Biskup se neumorno obraća molbama i Svetoj Stolici i političkim predstavnicima pojedinih država i humanitarnim organizacijama svijeta upozoravajući na nedopustive nepravde i zločine koji se nastavljaju provoditi nad nedužnim, nezaštićenim i obespravljenim vjernicima. Tragedija je utoliko veća sto ti vjernici od samoga početka rata nisu pružili nikakav oružani otpor svojim progoniteljima, osim svoje ciste savjesti i zelje za mirnim životom i ostankom na svojim ognjištima.
Najnoviji višetjedni i po svom intenzitetu najžešći progon katolika na banjolučkom području kao da želi zadati smrtni udarac nazočnosti Katoličke Crkve na ovom području. Svi nas postupci uvjeravaju da se namjerno i planski ide za tim da se iskorijeni sav katolički narod, i to s katoličkih višestoljetnih ognjišta i iz isključivo katoličkih i hrvatskih naselja na sjevernoj periferiji Banje Luke. Imenično navodimo ugrožene katoličke župe s naseljima:
– u župi Petričevac: Petričevac, Šargovac, Rakovac, Vujnovići, Novakovići;
– u župi Motike: Motike i Čivčije;
– u župi Budžak: Budžak i Derviši;
– u župi “Marija Zvijezda”: Priječani, Česma i Madir;
– u župi Barlovci: Barlovci, Kuljani, Zalužani, Ojdanići, Orlovac, Dikevci, Stranjani, Matoševci;
– u župi Ivanjska: Abrići, Brđani, Cerići, Dvorani, Gagrice, Gradina, Kozara, Mamenice, Miloševići, Radinjača, Ružići, Taraševac, Valentići, Vučica Gaj, Vukovići, Žabari;
– u župi Trn: Trn, Bukovica i Jablan;
– u župi Šimići: Novi Šimići, Kose, Srednji Šimići, Stari Šimići, Uzari, Torlak i Mičije.
U posljednjih nekoliko dana nasilje je pojačano: iz stotina domova izbačene su katoličke obitelji a na ostale se svakodnevno vrsi pritisak da napuste svoje kuće. To nasilje cine ne samo brojne naoružane skupine koje nesmetano idu od kuće do kuće, nego i službeni predstavnici mjesnih zajednica i lokalni radio i televizija. Svakog se dana događaju teška fizička maltretiranja starijih i bolesnih osoba. Nakon svega genocidna pothvata na području banjolučke regije od 80.000 katolika još ih je ostalo oko 20.000 kojima sada prijeti iskorjenjivanje.
Svi smo svjedoci da su na tome području, kao i mnogim drugim mjestima Bosne i Hercegovine, pogažene sve Povelje i Deklaracije o ljudskim i vjerskim pravima i građanskim slobodama. Još se jednom pitamo: je li moguće da je svjetska politika zaista tako nemoćna pred takvim srpskim progonom i genocidom nad nesrpskim pučanstvom? Je li moguće da ni Vama nije dopušten pohod i ulazak u Banju Luku da se uvjerite u istinitost ovih tragičnih podataka?
Duboko ogorčeni zbog gaženja svih ljudskih, vjerskih i nacionalnih prava nad našom subraćom u banjolučkoj biskupiji, i zaprepašteni nad neučinkovitošću svjetskih diplomacija u zaustavljanju ovoga užasa, ipak vjerujemo da se Vaše Ekscelencije mogu kod svojih Vlada uspješno založiti da se genocid zaustavi i progon prestane, da se prognani vrate i zavlada pravedan mir.
Dok ovim žarko apeliramo na Vas i na Vaše Vlade, molimo svemogućega Boga da progonjenima dadne potrebnu snagu, progonitelje obrati u ljude koji će poštovati ljudska prava, a odgovornim političarima udijeli svjetlo i moć u njihovu odlučivanju i djelovanju.
S osjećajima osobita poštovanja
U Zagrebu, 8. lipnja 1995.
Franjo kard. Kuharic
Nadbiskup zagrebački
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije
Vinko kard. Puljić
Nadbiskup vrhbosanski
Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine