član Stalnoga vijeća HBK
član Biskupske komisije HBK za odnose s državom
predsjednik Komisije HBK Iustitia et px
predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju
Mons. Đuro Hranić je rođen 20. ožujka 1961. u Vinkovcima u obitelji pok. Stjepana i Eve, rođene Marković. Odrastao je u Ceriću, župa Nuštar. Osnovnu školu pohađao je u Ceriću i Nuštru od 1967. do 1975. godine. Prva dva razreda srednje škole završio je u Osijeku, a posljednja dva u Đakovu na Biskupijskoj gimnaziji “Josip Juraj Strossmayer”, gdje je godine 1979. i maturirao. Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu 1986. godine. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali 29. lipnja 1986.
Poslije svećeničkog ređenja obnašao je službu župnog vikara (kapelana) u osječkoj donjogradskoj župi Preslavnog Imena Marijina i službu tajnika Instituta za teološku kulturu laika u Osijeku (1986. – 1987.). Godine 1987. odlazi na poslijediplomski studij u Rim. Ondje je, kao pitomac Papinskog hrvatskog Zavoda sv. Jeronima, pohađao specijalizaciju iz dogmatske teologije na Teološkom fakultetu Papinskog Sveučilišta Gregoriana, gdje je 1993. stekao doktorat iz dogmatske teologije, obranivši tezu pod naslovom “Čovjek slika Božja u učenju Ivana Pavla II. (1978. – 1988.)”
Po povratku sa specijalizacije iz Rima 1993. godine imenovan je profesorom dogmatike na Teologiji u Đakovu, danas Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Bio je prefekt Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu (1993. – 1996.), glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije – revije za teološko-pastoralnu orijentaciju (1994. – 2001.) te generalni tajnik Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske (1998. – 2003.).
Mons. Hranić je autor niza teoloških članaka objavljenih u Vjesniku Đakovačke i Srijemske biskupije, revijama “Diacovensia”, “Kateheza”, “Bogoslovska smotra” te različitim zbornicima i časopisima. Često je nastupao kao predavač na stručnim susretima, simpozijima i projektima u zemlji i inozemstvu, a u mnogo prilika pozivan je da bude voditelj duhovnih vježbi za laike, svećenike, redovnike i redovnice.
Pomoćnim biskupom đakovačkim i srijemskim te naslovnim biskupom Gaudiabe imenovao ga je papa Ivan Pavao II. 5. srpnja 2001. Za biskupa ga je 22. rujna 2001. u katedrali u Đakovu zaredio đakovačko srijemski biskup Marin Srakić.
Od 1. listopada 2001. godine obavljao je službu generalnog vikara Đakovačke i srijemske biskupije, odnosno Đakovačko-osječke nadbiskupije. Bio je član Prezbiterskog vijeća, Zbora savjetnika, predsjednik Nadbiskupijske komisije za gradnje i obnove crkvenih objekata, te predsjednik ili član više drugih nadbiskupijskih tijela i komisija. Osobito je bio zauzet u promicanju ostvarenja smjernica Druge biskupijske sinode, u promicanju župnog pastorala i kateheze te teološko-pastoralne i duhovne formacije vjernika laika.
Na plenarnom zasjedanju Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), održanom od 27. do 30. rujna 2012. godine u St. Gallenu, imenovan je predsjednikom Odbora za katehezu pri Komisiji za katehezu, školstvo i sveučilišta CCEE.
Nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim imenovao ga je papa Franjo 18. travnja 2013. U službu je uveden 6. srpnja 2013. u prvostolnici sv. Petra u Đakovu.
