Službe u HBK
predsjednik Vijeća HBK za kulturu i crkvena kulturna dobra
član Biskupske komisije HBK za liturgiju
delegat HBK pri COMECE-u (Vijeće biskupskih konferencija zemalja Europske unije)
nacionalni delegat za Međunarodne euharistijske kongres
Rođen je 1. kolovoza 1966. u Đivanu (općina Vrbovec), kao najmlađi sin roditelja Stjepana i Ljubice (rođ. Pečnjak), a desetoga dana toga istog mjeseca kršten je u župnoj crkvi svetoga Lovre u župi Lovrečka Varoš. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u Banovu (Područna škola Osnovne škole u Vrbovcu), a ostala četiri u Vrbovcu. Nakon osmogodišnje škole, godine 1981. stupio je u Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Zagrebu. Nakon završenoga školovanja u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu i nakon mature (1985.) ispunio je vojnu obvezu.
U jesen 1986. postao je članom bogoslovske zajednice u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu te započeo filozofsko-teološki studij na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Po završetku druge godine studija, god. 1988., odlazi u Rim, u Papinski zavod Germanicum et Hungaricum (gdje ostaje do 1994.) te nastavlja studij na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu i završava ga 1991. godine. Ta je godina u njegovu životu obilježena đakonskim ređenjem (4. svibnja u Rimu u crkvi Il Gesu), te početkom poslijediplomskoga studija i specijalizacije u liturgici na Papinskome liturgijskom institutu sv. Anzelma, također u Rimu. Za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije zaredio ga je kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj prvostolnici 28. lipnja 1992. godine.
Magistrirao je 10. lipnja 1994. (mentor: prof. Matias Augé). Iste godine postao je članom zajednice u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima i nastavio s pisanjem doktorske disertacije. U Zavodu je ostao do povratka u Domovinu 1996. godine, kada je bio izabran u zvanje asistenta pri Katedri za liturgiku Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godinu dana kasnije, 28. studenoga 1997., obranio je u Rimu doktorsku disertaciju. Od 2000. godine radio je kao docent pri istoj Katedri, kojoj je bio pročelnik od 2002. do 2007. Od 2001. godine bio je član Zbora prebendara zagrebačke prvostolnice, a 2008 godine imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog. U travnju 2005. izabran je za izvanrednoga profesora pri Katedri za liturgiku Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U siječnju 2005. imenovan je predsjednikom Povjerenstva za osnivanje katoličkog sveučilišta, a nakon što je 2006. osnovano Sveučilište, predsjednik je Povjerenstva Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i kao takav (od 9. srpnja 2008. do 1. listopada 2011.) vršio je službu privremenoga rektora Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.
U listopadu 2005. sudjelovao je u radu XI. Redovite opće biskupske sinode (o euharistiji) u Vatikanu, u skupini pomoćnika Posebnoga tajnika Sinode. Prigodom svih triju pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, bio je jedan od odgovornih za pripremanje liturgijskih slavlja.
Dana 11. veljače 2008. godine papa Benedikt XVI. imenovao ga je za zagrebačkog pomoćnog biskupa i naslovnog biskupa Rotarije. Kardinal Josip Bozanić zaredio ga je 29. ožujka 2008. za zagrebačkog pomoćnog biskupa