upravlja: biskup Vjekoslav Huzjak
adresa: Trg Eugena Kvaternika 5, 43000 Bjelovar
web: www.biskupija-bk.hr
Papa Benedikt XVI. bulom “De maiore spirituali bono”, od 5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju (Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis). Za prvog biskupa novoutemeljene biskupije papa je imenovao mons. Vjekoslava Huzjaka dotadašnjeg generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije. Župna crkva sv. Terezije u Bjelovaru uzdignuta je u rang prvostolnice, a za konkatedralu je određena crkva sv. Križa u Križevcima. Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo u razdoblje svojih pisanih tragova. Felicijanova povelja, iz 1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić (Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagraditi i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli.
Križevci su slobodni kraljevski grad s poveljom kralja Bele IV. od 16. kolovoza 1253. U njemu su se od 14. stoljeća održavali mnogi hrvatski sabori, pa tako i onaj žalosni “krvavi sabor”, održan 27. veljače 1397., kad su pristalice Žigmunda Luksemburškog pogubili Stjepana Lackovića i druge. Ondje je gotička župna crkva Svetoga križa, po kojoj je vjerojatno grad i dobio ime, a ubraja se među najstarije sačuvane spomenike grada. Ondje je od 1801. godine sjedište sjedinjene Križevačke biskupije (eparhije), koja je dobila bivše isusovačke posjede Tkalec i Preseku. Ivan Zakmardi Dijankovečki (oko 1600. – 1667.), prabilježnik Hrvatskoga Kraljevstva, zaslužan je za ponovni dolazak pavlina u Križevce 1666. godine, gdje su 1674. otvorili srednje učilište i imali nižu gimnaziju, podigli svetište Majci Božjoj Koruškoj te ostavili bogatu vjersku i kulturnu baštinu.
Dolaskom Turaka opustošena je i razorena Čazma, vjersko, kulturno i upravno središte ovoga kraja, kao i cijela okolica. Na Draškovićevoj sinodi 8. ožujka 1574. ne spominje se više niti jedna župa istočno od Križevaca i rijeke Glogovnice, a u Čazmanskom arhiđakonatu, od nekoć 41 župe, spominje se samo župnik u Ivaniću (Kloštar Ivanić), župnik sv. Petra u Gradecu i župnik sv. Margarete u Dubravi. Potpisivanjem Karlovačkog mira 1699. godine nastupaju mirnija vremena. Turci su se povukli, a ostali su njihovi ratni saveznici Vlasi, koji su nakon Sisačke bitke 1593. godine, tijekom 16. stoljeća, sve više tražili saveznika u novom, jačem gospodaru, Bečkom dvoru. Ranije su pomicali granicu Osmanskog Carstva prema Zapadu, a sad su prešli zbog privilegija i svojih interesa u službu Habsburgovaca. Slijedit će mukotrpna i dugotrajna obnova i naseljavanje naroda, od 17. do 19. stoljeća.
Sredinom 18. stoljeća po odredbi carice Marije Terezije utemeljen je i izgrađen grad Bjelovar, novo središte toga kraja, čija je izgradnja započela 1756. Godine 1772. Bjelovar stječe status gradske općine, a tek ukinućem Vojne krajine slobodni je grad od 1874. godine i sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Drugi svjetski rat i poraće odnio je mnoge žrtve. Bjelovar se tijekom 20. stoljeća razvio u značajno gradsko središte. Nakon 1960. godine počinje značajnije naseljavanje pučanstva i izgradnja novih naselja. Pučanstvo je dolazilo iz okolice Bjelovara, iz moslavačkog i podravskog područja, te znatan dio iz Like i osobito s područja Bosne i Hercegovine. Od 1980. godine u gradu se nalaze tri župe: sv. Terezije Avilske, sv. Ane i sv. Antuna Padovanskoga.