upravlja: biskup Ivo Martinović
adresa: Trg sv. Trojstva 18, 34000 Požega
Požeška biskupija osnovana je 5. srpnja 1997. godine bulom pape Ivana Pavla II. i to izdvajanjem istočnog dijela dotadašnje Zagrebačke nadbiskupije. Potreba za osnivanjem nove dijeceze javila se zbog veličine nadbiskupije, koja više nije mogla pokriti potrebe vjernika na tako velikom prostoru. Požeška biskupija obuhvaća područje Zapadne Slavonije, s dijelovima Podravine (Virovitica) i Posavine (Nova Gradiška). Riječ je o području koje je teško stradalo u Domovinskom ratu, te je i potreba jačeg djelovanja Crkve u obnovi bila jedan od razloga za osnivanje posebne biskupije. Mnogi crkveni objekti, uključujući najveće biskupijsko svetište u Voćinu bili su potpuno razoreni u ratu
Požega je bila važno crkveno središte i posjed već od prvog pisanog spomena grada iz 1227. godine. Riječ je o potvrdi pape Honorija III. iz koje se saznaje da kralj Andrija II. daruje požešku tvrđu sa svim imanjima kaločkom nadbiskupu Ugrinu. Papa mu u toj prigodi obećava svoju duhovnu potporu u borbi protiv širenja bogomulistva iz Bosne u Slavoniju.
Župa se u Požegi prvi puta spominje u prvoj polovici 13 stoljeću, a župna je crkva bila posvećena sv. Pavlu Apostolu. Franjevci u Požegu dolaze u drugoj polovici 13 stoljeća, oko 1285. godine. Početkom 14 stoljeća već su izgradili svoju crkvu i samostan sv. Dimitrija mučenika. Početkom istoga stoljeća svoj samostan i crkvu sv. Marije (kasnije sv. Lovre) u Požegi imaju i dominikanci, koji grad napuštaju pred dolaskom Turaka. U doba turske vladavine u Požegi, od 1573. do 1691. godine, osobitu su ulogu imali tamošnji franjevci, jer su bili jedini svećenici koji su ostali uz vjernički puk. Nakon oslobođenja od Turaka u gradu je 1702. obnovljena župa. Krajem 17. stoljeća u Slavoniji se šire isusovci, a Požega im postaje središte djelovanja. Svoj su veliki prinos dali odgoju i obrazovanju mladeži jer su već 1698./99. osnovali požešku gimnaziju, a od 1761. do 1776. u Požegi je djelovala “Academia posegana” sa teološkim i filozofskim fakultetom. Isusovci su u blizini crkve sv. Lovre podigli zgradu Kolegija, današnjega biskupskog sjedišta. Isusovci su 1740. otvorili i prvu ljekarnu u Požegi. Prosvjetno djelovanje isusovaca, nakon njihova ukidanja nastavljaju pavlini sve do ukidanja njihovoga reda 1786. godine.
Požega sredinom 18. stoljeća postaje sjedištem Požeške županije, a 1765. dobiva od carice Marije Terezije povlastice slobodnoga i kraljevskoga grada. Od 1756. do 1763. sagrađena je crkva sv. Terezije Avilske, jedna od najljepših baroknih crkvi u Slavoniji i današnja katedrala požeške biskupije.
U odgoju i obrazovanju mladeži značajnu su ulogu odigrale i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, koje u Požegi djeluju od 1862. godine.
U crkvenopravnom pogledu Požeška biskupija je od 2008. sufragan Đakovačko-osječke nadbiskupije u okviru novoosnovane Đakovačko-osječke metropolije, čime je čitava Slavonija obuhvaćena jednom crkvenom pokrajinom. Do tada je Požeška biskupija bila u sastavu Hrvatsko-slavonske metropolije sa središtem u Zagrebu. Apostolskim pismom «Ad unum corpus» (Da bude jedno Tijelo) pape Ivana Pavla II. 5. srpnja 1997. imenovan je prvi biskup požeške biskupije mons. dr. Antun Škvorčević.