Vojni ordinarij u miru: mons. Juraj Jezerinac
Sveta Stolica i Republika Hrvatska potpisale su 19. prosinca 1996. godine u Zagrebu Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske. Sveta Stolica je poslije razmjene ratifikacijskih instrumenata 9. travnja 1997. godine, dekretom „Qui Successimus” Zbora za biskupe od 25. travnja 1997. godine u Vatikanu osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Dopisom Apostolske nuncijature u Hrvatskoj od 20. ožujka 1998. obaviješten je mons. Juraj Jezerinac da od 7. ožujka te godine više ne nosi naslov naslovnog biskupa Strumice nego “Vescovo Ordinario Militare per la Croazia”, a dekretom „Omnium Ecclesiarum sollicitudine” Zbora za biskupe, od 22. rujna 1998. godine, odobren je Statut Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Istodobno je Vojni ordinarijat Zboru za biskupe prikazao Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj, koji su potpisali predsjednik HBK i ministri MORH-a i MUP-a u Zagrebu 3. prosinca 1998. A sutradan, 4. prosinca 1998., u Ministarstvu obrane RH potpisan je dokument Ustroj Vojnog ordinarijata za MORH. Isti takav dokument za MUP potpisan je u Ministarstvu unutarnjih poslova 13. prosinca 1999. Tim dokumentima Vojni ordinarijat u RH ispunio je sve uvjete za svoje osamostaljenje u kabinetima ministara obrane i unutarnjih poslova.
Temeljem dokumenata Vojnog ordinarijata Vojnu biskupiju u RH sačinjavaju:
- a) vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske
- b) članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna, ako žive s roditeljima u istom domu, kao njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište
- c) kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi
- d) svi vjernici, muškarci i žene pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio Vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.
Ipak, povijesno gledajući, briga Crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske započela je daleko prije potpisivanja navedenoga Ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika između Svete Stolice i Vlade Republike Hrvatske. Već 24. rujna 1991., u početku agresije na Republiku Hrvatsku, predsjednik Republike upućuje predsjedniku biskupske konferencije zamolbu da se pobrine za duhovnu skrb branitelja koji su u tim danima kao dragovoljci s krunicom u ruci odlazili na prvu crtu braniti Domovinu. Te godine, 7. listopada, predsjednik biskupske konferencije odgovara da su “hrvatski biskupi zaključili da se imenuje ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac”. Tijekom Domovinskog rata 1991. -1 995. oko 160 svećenika bilo je uključeno u pastoral branitelja.
Na dan preminuća tada Sluge Božjega Alojzija Stepinca, 10. veljače 1998., izdani su prvi dekreti o osnutku vojno-redarstvenih kapelanija te imenovani prvi vojni kapelani. Kapelanije su započele s radom 1. ožujka te godine. Tada je već bio dogovoren broj kapelanija – 24 za HV i 2 za redarstvene snage. Od kada je Hrvatska vojska započela sudjelovati u mirovnim misijama po svijetu vojni kapelani sudjeluju u pripremama vojnika za tu djelatnost. Od listopada 2006. godine u misiji ISAF u Afganistanu sudjeluje i vojni kapelan.
Sveti Zbor za bogoštovlje i disciplinu sakramenata svojim je otpisom od 9. ožujka 2000. javio da je Sveta Stolica Blaženu Djevicu Mariju – Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta odredila za zaštitnicu Vojne biskupije u Hrvatskoj i da će se svake godine 5. kolovoza slaviti kao svetkovina na cijelom području Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj.
Nova zgrada u kojoj se nalazi sjedište Vojnog ordinarijata blagoslovljena je 5. kolovoza 2003. godine. Nastupom preustroja HV i Vojni je ordinarijat doživio preustroj smanjenjem broja kapelanija s 29 na 22.