Godišnji susret misionara Crkve u Hrvata, koji se od 29. do 3. srpnja 2019. održavao u Splitu, završen je svečanim euharistijskim slavljem koje je u srijedu, 3. srpnja, u samostanu Službenica milosrđa na Kamenu predvodio krčki biskup i predsjednik Vijeća za misije HBK mons. Ivica Petanjak. Prigodnu homiliju izrekao je predstojnik Ureda za misije Splitsko-makarske nadbiskupije don Jakoslav Banić, a u koncelebraciji je bilo i nekoliko misionara predvođenih ravnateljem Papinskih misijskih djela (PMD) u Hrvatskoj don Antunom Štefanom.
„U pripremi ovoga susreta, ponovno sam uočio koliko je potpuno predanje Gospodinu važno za naš život. Sav naš rad postaje uzaludan, pretvara se u strah i nesigurnost, ukoliko se u potpunosti ne oslonimo na Onoga koji svojom milošću blagoslivlja sva ljudska nastojanja“, rekao je don Jakoslav. Izrazio je zadovoljstvo što je ovogodišnji susret započeo na svetkovinu sv. Petra i Pavla, a završio na blagdan sv. Tome. Zahvalivši svima, naglasio je kako su misionari navještajem Radosne vijesti posijali Božje sjeme u srcima mnogih vjernika Splitsko-makarske nadbiskupije.
Program ovogodišnjeg susreta misionara Crkve u Hrvata započeo je u subotu 29. lipnja okupljanjem u samostanu Službenica milosrđa na Kamenu. Nakon pozdravnog govora, sastanka nacionalnih, odnosno dijecezanskih ravnatelja Papinskih misijskih djela iz BiH i Hrvatske, te predstavljanja misionara, kojih se ove godine okupilo 20, sudionici su se zaputili prema konkatedrali sv. Petra gdje su slavili euharistiju. Svečano misno slavlje predvodio je biskup Petenjak.
Nazočnima se najprije obratio don Miroslav Vidović, generalni vikar, izaslanik odsutnog splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, a potom je don Jakoslav vjernicima predstavio sve nazočne misionare. U propovijedi biskup Petanjak je podsjetio kako u pročitanom odlomku Isus pita svoje učenike što ljudi, a što oni sami misle o njemu. „Dugo su već s njim, mogli su puno toga vidjeti i čuti. Došao je trenutak da Isus vidi jesu li oni raščistili sami sa sobom. Očigledno je da su apostoli bili pod snažnim utjecajem saduceja i farizeja koji u Isusu gledaju političkog vođu, koji bi trebao izabrani izraelski narod izdignuti nad drugim narodima, kako bi im on, na neki način, bio gospodar. On njih izvodi iz tog ambijenta, odvodi ih u Cezareju Filipovu – poganski kraj, daleko od židovskog utjecaja. Tu im postavlja pitanje: što govore ljudi tko je Sin čovječji… Isus nikad, za života, nije rekao da je Sin Božji, uvijek je govorio da je Sin čovječji“, rekao je biskup, te objasnio tko je Sin čovječji prema židovskom shvaćanju, naglasivši kako je svaki čovjek pozvan biti Sinom čovječjim, ostvariti se u punini, znati što hoće biti, što hoće raditi. „Čuli smo odgovore koji su konfuzni: Ivan Krstitelj, Ilija, Jeremija, sve stare slave, nešto što je prošlo, a Isus Krist nije prošlost, nego sadašnjost i budućnost. Petar napokon daje točan odgovor, samo što pod tim točnim odgovorom on ne misli to što govori, jer je još uvijek pod političkim utjecajem. ‘Ti si Krist pomazanik, Sin Boga živoga’, definicija savršeno točna, ali ono što stoji u Petrovoj glavi ne odgovara riječima koje je izgovorio (…) Prije nego se Petar bude obratio i postao stijenom na kojoj će Krist sagraditi Crkvu svoju, još će puno pogriješiti“, istaknuo je biskup. „Uz Petra danas slavimo i Sv. Pavla apostola, koji je također morao proći svoje vatreno krštenje prije nego je postao apostol naroda. On je mučenik koji Bogu prinosi svoj život poput Krista, i njegova krv je poput žrtava okajnica koje su se prinosile u hramu židovskom (…) Danas na njihov blagdan – Petar je bio za domaće, a Pavao je krenuo među pogane – ja vjerujem da ovi naši misionari i misionarke nisu, i ne bi izdržali, zato što je Isus ideja, nego jer je Isus stvarna osoba, kao Bog i kao čovjek. Kao Mesija, spasitelj i otkupitelj, za kojeg se isplati dati sav svoj život. Posvetili su svoj život dobro čineći čovjeku, služeći drugima, ostavili domovinu, obitelj, prijatelje poradi Isusa Krista. To može samo onaj koji ima čvrstu vjeru“, poručio je krčki biskup.
Na kraju euharistijskog slavlja nazočne je pozdravio vlč. Antun Štefan, koji je najprije okupljeni vjernički puk animirao da zajedno s njim otpjevaju pjesmu „Velik si“ te je cijela, dupkom ispunjena, splitska konkatedrala radosno odjekivala slaveći Krista.
Potom je predstavio sve nazočne misionarke i misionare: don Danka Litrića (Ruanda); p. Tomislava Mesića (Tanzanija); vlč. Gabrijela Jukića (Uganda); vlč. Marka Jukića (Peru); don Velimira Tomića (Tanzanija); don Borisa Dabu (Zambija); don Dražana Klapeža (Tanzanija); s. Adrianu Galić, (DR Kongo); s. Anu Uložnik (Haiti); s. Celestinu Gavrić (Island); s. Ivančicu Fulir (Ukrajina); s. Maristelu Galić(Benin); s. Ružu Raič (Salomonski Otoci); s. Vedranu Ljubić (Uganda); vlč. Martina Chogniku (Benin); s. Paskaziu Bushemere (Uganda); s. Blanchu Dakin (Benin); s. Emiliennu Nankafu Burhagereza (DR Kongo); s. Anny Furahu Kalumire (DR Kongo) te s. Antoinettu Mapendu Garhafumwa (DR Kongo), a oni su se redali ispred oltara kako bi ih bolje vidjela i upoznala okupljena zajednica vjernika, za koju su bili posebna radost.
Misionarima, koji su – kako je rekao – bili poseban dar župi koja je slavila svoga zaštitnika sv. Petra, zahvalu je izrekao i domaći župnik don Radojko Vidović, te ih ugostio na večeri uz druženje protkano razgovorima i pjesmom.
U nedjelju 30. lipnja misionari su posjetili prasvetište Gospe od Otoka u Solinu te su zatim iznijeli svoja svjedočanstva po župama Splitsko-makarske nadbiskupije. Istoga dana, u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije održan je Nightfever u dvorištu Studenskog doma dr. Franjo Tuđman.
Misu je predvodio biskup Petanjak, a propovijedao salezijanac don Danko Litrić, među prisutnima najstariji misionar. U propovijedi je don Danko iznio svoje iskustvo misionarskog djelovanja u Ruandi te istaknuo: „Mi misionari nismo išli po svijetu prenositi svoju mudrost, ili pak u tuđe krajeve donositi svoju kulturu. Ne! Mi smo poslani navijestiti Radosnu vijest evanđelja onima koji Krista ne upoznaše. Svojim djelima – otvaranjem škola, bolnica, pokušavamo tamošnjem stanovništvu poboljšati i olakšati svakodnevicu“. Posvjedočio je kako se zajednice u kojim djeluje čude tome kako u Hrvatskoj i Europi ima ljudi koji ne priznaju Boga: „Njima je nepojmljivo da netko ne vidi Božje djelovanje u prirodi koja nas okružuje, u samom čovjeku. Nepojmljivo im je da netko ne prepoznaje ono što je i više nego očito“. Na kraju je istaknuo: „Nemalo puta mnogi od nas, pa i ja sam, smo gledali smrti u oči. Mjesta u kojima djelujemo nose sa sobom takvu opasnost, da iza svakog ugla možeš ni kriv, ni dužan nastradati. Ipak, vjerovanja sam da nas je u tim situacijama spasila molitva. Molitva širom crkve. Stoga, molite se za nas! Molite da do kraja uspijemo izvršiti svoje poslanje“. Na kraju svete mise povjerenik za mlade Splitsko makarske nadbiskupije don Mihael Prović zahvalio je svim misionarima: „Počašćen sam da ste došli u našu malu zajednicu, u našu malu misiju, koja broji na stotine studenata, te svojim primjerom posvjedočili što znači biti Božja produžena ruka, i donositi Krista onima koji ga ne poznaju“. Zahvalio se i prisutnom ravnatelju Studentskog centra Stenku Dell’Orci, te voditelju studentskog doma na Kampusu Marijanu Bašiću, studentskoj udruzi Herceg-Bosne, Hrvatskom nadzemlju, VIS-u Veritas aeterna te svima koji su svojim radom doprinijeli ovogodišnjoj organizaciji Nightfever-a.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje, tokom kojeg su mladi mogli čuti nekoliko svjedočanstava o tome kako je djelovati među zajednicama koje su na marginama društva, koje ne poznaju blagodati struje, vode, ni ostalih za život osnovnih potrepština. Među onima koji su svjedočili bili su mlada misionarka na Haitiju, redovnica Družbe Služavki Malog Isusa s. Ana Uložnik, te don Dražen Klapež koji djeluje kao misionar u Tanzaniji već 4 desetljeća.
Program je nastavljen u ponedjeljak 1. srpnja posjetom marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu, gdje su se misionari susreli s ministrantima Splitsko-makarske nadbiskupije koji borave ondje na Ministrantskom ljetu. Susret je započeo euharistijskim slavljem kojeg je predvodio biskup Petanjak. Prigodnu homiliju održao je pater Tomislav Mesić, misionar iz Tanzanije. Osvrćući se na evanđelje rekao je da su misionari čuli Božji glas koji kaže „Hajde za mnom“ i spremno su odgovorili. Uhvatili su plug i ne osvrću se. Naglasio je kako su oni u misijama kako bi svjedočili ljubav te životom naviještali Radosnu vijest. Nije uvijek lako, ali snagu crpe u ljubavi koja ih je pozvala. Pojasnio je kako im posebnu snagu daje molitva svih kršćana koji ih podupiru. Pozvao je vjernike da i dalje molitvom, ali i financijski podupiru misionare diljem svijeta. Važno je jedinstvo misijskog djelovanja u župi s onim djelovanjem koje oni imaju u misijama. „Budimo radosni navjestitelji Uskrsloga da i oni koji nisu vjernici povjeruju preko naših djela i radosti“, zaključio je. Nakon misnog slavlja, susret je nastavljen u velikoj dvorani svetišta. U ime nadbiskupije domaćina sve prisutne je pozdravio don Jakoslav. Posebno je pozdravio mlade iz zajednice „MI Trogir“ koji svojim radom uvelike pomažu misije raznim projektima prikupljanja pomoći. Svoje svjedočanstvo dali su s. Vedrana i s. Paskazija iz misije u Ugandi, te vrhbosanski svećenik na misiji u Peruu velečasni Marko Jukić.
U utorak 2. srpnja, u radnom dijelu misionari su prenijeli iskustva iz zemalja u kojima djeluju, te međusobno dijelili savjete. Potom im se na ručku pridružio i domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, koji im je uputio riječi zahvale i ohrabrenja za daljnji rad. Potom su se zaputili prema Svetištu Gospe Sinjske. Ondje su najprije posjetili Muzej Sinjske alke koji ih je oduševio. Posjetili su zatim župnu i samostansku crkvu te su obišli samostan i tamošnji muzej. U Dvorani Gospe Sinjske susreli su se franjevačkom mladeži i sinjskim župljanima, tijekom kojega su svoja svjedočanstva podijelile s. Celestina Gavrić, misionarka na Islandu, s. Ruža Rajić, koja djeluje na Salomonskim otocima, te s. Ivančica Fulir misionarka u Ukrajini.
Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup Petanjak. u suslavlju s više od 20 svećenika među kojima su bili domaći župnik fra Perica Maslać i gvardijan, odnosno upravitelj svetišta u Sinju fra Petar Klapež, a propovijed je uputio don Boris Dabo, misionar u Zambiji. On je istaknuo kako je dobro što susret završavaju upravo u svetištu Gospe Sinjske. „Ovdje nas je 20-ak koji smo u raznim zemljama diljem svijeta i svatko od nas ima svoju priču. Mi ovih dana idemo okolo po župama gdje svatko od nas može iznijeti nešto od svog misijskog iskustva, to nama nije teško. Moja priča je započela točno na današnji dan 2. srpnja 1983. O Zambiji možda ne znate puno, nisam ni ja znao, vidio sam da je negdje u središnjoj Africi, ali nažalost nije imala mora, a ja sam s Paga, pa sam se morao naviknuti. Nisam fizički poljubio tu zemlju kad sam stigao, ali sam srcem to učinio. Ali ta zemlja me drži 36 godina“, kazao je don Dabo te opisao što to zapravo misionar čini te kako je trebalo učiti biti misionarom. Na kraju misnog slavlja don Jakoslav pozvao je da s nazočnima svoja svjedočanstva podijele vlč. Gabrijel Jukić (Uganda) i s. Adriana Galić (DR Kongo). Potom se okupljenima radosno obratio i nacionalni ravnatelj PMD-a Hrvatske vlč. Antun Štefan koji je, nakon što je veselo animirao pjesmu, živopisno predstavio sve okupljene misionare.
