redovnica, mučenica (Veliki Grđevac, 17. lipnja 1912. – Goražde, 15. prosinca 1941.)
Terezija s. Marija Bernadeta Banja rođena je 17. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara, krštena je sljedećeg dana u župnoj crkvi Duha Svetoga. Njezin otac Josip kao mlad udovac doselio se u Hrvatsku iz Mađarske, iz Kapošvara, sedam kilometara udaljenog od Subotice. Sa svojim sinom Mirkom i majkom Klarom nastanio se u Velikom Grđevcu. Uskoro se ponovno oženio djevojkom Terezom Kovač, čiji su roditelji također bili mađarski doseljenici. Josip i Tereza u braku su imali trinaestero djece, od kojih šestero umire u ranom dječjem uzrastu. Terezija je bila dvanaesto dijete. Odgojena je u uzornoj kršćanskoj obitelji. Osnovnu školu pohađala je u Velikom Grđevcu, a u slobodno vrijeme rado je pomagala roditeljima u domaćinskim poslovima. Dok bi čuvala perad i stado na obiteljskom pašnjaku, često je s krunicom u ruci tražila neko samotno mjesto za molitvu i čitanje. Uz roditeljski blagoslov, sa sedamnaest godina ostavlja svoju obitelj i odlazi u samostan. U lipnju 1929. primljena je u zajednicu sestara Kćeri Božje ljubavi u Koprivnici, gdje ostaje kao kandidatica nekoliko mjeseci, nakon čega je poslana u Sarajevo u kuću redovničkog odgoja. U kolovozu 1930. ulazi u novicijat i dobiva ime sestra Marija Bernadeta. U njezinoj drugoj godini novicijata za učiteljicu novakinja imenovana je s. Berchmana Leidenix. Ona će novakinju s. Bernadetu uvoditi u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima, tumačeći joj put evanđeoske jednostavnosti i Pravila Družbe. Dana 15. kolovoza 1932. polaže svoje privremene, a 28. kolovoza 1938. doživotne zavjete. Dva mjeseca nakon prvih zavjeta odlazi na Pale i preuzima rad u kuhinji. To je bio njezin jedini redovnički premještaj. 15. prosinca 1941. četnici su sa svih strana opkolili i potom zauzeli samostan te su puškama istjerali pet sestara ne dopustivši im ni da se odjenu prikladno za vanjsku hladnoću. Tu započinje njihov petodnevni križni put u zapovjedni stožer četničkog zapovjednika za Istočnu Bosnu u Goraždu. Na tome putu s. Berchmana je zbog onemoćalosti zadržana negdje oko Sjetline. Ostale sestre stigle su u Goražde 15. prosinca 1941. Po dolasku četnici su sestre odveli u vojarnu, gdje su ih grubo prihvatili i zatvorili u prostoriju na drugom katu. Uvečer je skupina četnika nahrupila u njihovu ćeliju zatraživši od njih da se odreknu redovništva i ponudili im službu bolničarki uz uvjet da im se prethodno podaju. Sestre su to bez imalo razmišljanja odlučno odbile. Na pojačano četničko navaljivanje sestre su izrazile spremnost da im budu bolničarke, kuharice ili sluškinje, ali jasno otklanjajući svaku mogućnost da budu sredstvo njihove pohote jer je njima njihovo redovničko određenje, zavjet Bogu i vlastitoj duši, sveto. Četnici su ih, prethodno im zaprijetivši da će ih, ne podaju li im se, zaklati, neko vrijeme ostavili same, očekujući da će se one slomiti i predomisliti. Kad su se vratili, bili su pripiti i nasilniji. Imali su potrebu ne samo zadovoljiti svoju požudu, nego i obeščastiti sestre i sve ono sveto u čemu su one prepoznavale vrijednost svoga života, svoje službe. Budući da su sestre još odlučnije izražavale svoje protivljenje njihovim nečasnim i niskim namjerama, četnici su nasrnuli na njih. Udarali su ih i počeli s njih trgati odjeću. Sestre su im se svim silama opirale. No kad je uvidjela da će ih oni svojim tjelesnim snagama nadjačati, s. Jula je naglo otvorila prozor i pozvala sestre da je slijede. Uz vapaje: „Isuse, spasi nas!“, ona je kroz prozor skočila prva. Sestre su je spremno slijedile. Sestra Bernadeta je skočila zadnja. Budući da visina nije bila velika, pad su sve preživjele. Ostale su pod prozorima ošamućene od pada s visine i polomljenih udova. Sestra Bernadeta je bila najviše stradala i onesvijestila se uslijed udarca pri padu. Četnici su pojurili za njima te su svakoj od sestara zadali niz uboda noževima, a uz to im izmasakrirali i oskrnavili tijela. Potom su ih odvukli do obližnje obale Drine i ostavili da tamo leže. Neke su sestre, prema kazivanju svjedoka, tada još bile polužive. Sljedećeg dana grobar je, po četničkom nalogu, tijela, s kojih je u međuvremenu strgnuta sva odjeća, gurnuo u Drinu te ih je matica rijeke odnijela kao i tolike prije i poslije njih. Dana 23. prosinca dva su četnika došla po sestru Berchmanu da je, kako su rekli, odvedu ostalim sestrama. Govorilo se da je ubijena pod pračanskim mostom. Prača je desna pritoka Drine. Tako je s. Berchmana nakon smrti pridružena svojim sestrama i vodama Drine i u nebeskoj slavi. S. Marija Bernadeta proglašena je blaženom zajedno s ostalim „Drinskim mučenicama“ 24. rujna 2011. u Sarajevu.