franjevac, redovnik (Zadar, oko 1400. – Bitetto, 27. travnja 1490.)
Bl. Jakov Zadranin u dokumentima je zapisan kao Ilirski (Illyricus), Zadranin (a Jadera, di Zara), Slaven (Schiavone), Dalmatinac i sl. U kasnijoj talijanskoj literaturi prevladava “da Bitetto” (gradić u kojem je živio i umro). Međutim, svi se životopisci slažu da je bio Hrvat, čak su mu zapisali ime roditelja: Leonardo i Beatrica (Blaženka) Varindjec.
Mlad je stupio u Franjevački red u samostanu sv. Frane u Zadru. Nije bio svećenik, nego samo redovnik. Kad je kustos (zamjenik provincijala) trebao poći na generalni kapitul Reda, Jakov ga je pratio i nakon kapitula zaželio ostati u Provinciji sv. Nikole biskupa (Bari).
Živio je u raznim samostanima, bio čovjek molitve i vrlo marljiv u svojim svagdašnjim poslovima. Radeći u kuhinji i spremajući braći hranu stalno je živio u Božjoj prisutnosti, a sam pogled na vatru, koju je ložio i na njoj kuhao, poticao ga je na razmišljanje o prolaznosti svijeta i o paklenim mukama.
Bio je osobito pobožan Kristovoj muci i Mariji, vršio je pokornička djela, predavao se dugotrajnoj molitvi i kontemplaciji, pa je više puta padao u zanose (ekstaze). Bog ga je još za života obdario karizmama proroštva i čudesa.
Sveto je predao svoju plemenitu dušu Gospodinu 27. travnja 1490. godine u samostanu u Bitettu, nedaleko Barija.
Narod ga je i za života i nakon smrti smatrao svecem i odmah su mu počeli iskazivati štovanje i zazivati ga u svojim molitvama. Sagrađena je posebna kapela u kojoj se čuva njegovo tijelo. Papa Klement XI. odobrio je njegovo štovanje 1700. godine za cijeli Franjevački red. Leon XIII. dopustio je da se štuje u Zadarskoj nadbiskupiji, a najnoviji Časoslav i Misal franjevačkih zajednica hrvatskoga jezičnog područja donosi tekstove za liturgijsko štovanje bl. Jakova.