Blagdan i obljetnicu šezdeset godina od mučeničke smrti blaženoga kardinala Alojzija Stepinca hrvatska rimska kolonija proslavila je u nedjelju 9. veljače u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu svečanim euharistijskim slavljem koje je u 18 sati predvodio kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer, prefekt Kongregacije za nauk vjere, uz koncelebraciju nadbiskupa Francisca Javiera Losana te oko pedeset svećenika. Liturgijsko pjevanje animirao je Akademski zbor Bazilike Srca Isusova „Palma“ iz Zagreba.
Na početku svete mise riječi dobrodošlice svim prisutnima, nadbiskupima, biskupima, svećenicima, rektorima papinskih zavoda, redovnicima i redovnicama, predstavnicima diplomatskog kora te svim vjernicima uputio je prečasni Marko Đurin rektor Zavoda i Crkve.
Poseban pozdrav uputio je kardinalu Ladariji izražavajući svoju radost da upravo on predslavi euharistijsko slavlje na blagdan jednoga od najljepših „cvjetova“ među 600 svećenika, redovnika, redovnica i sjemeništaraca okrunjenih mučeničkom krunom iz „mržnje prema vjeri“ u hrvatskome narodu prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskoga rata. U svome uvodnome govoru rektor Đurin napomenuo je da su svi prefekti Kongregacije za nauk vjere počevši od kardinala Šepera, Ratzingera, Levade i Müllera prigodom obilježavanja spomena mučeničke smrti blaženog Alojzija Stepinca upravo u crkvi sv. Jeronima predvodili euharistijsko slavlje i kako je on peti prefekt u tome nizu.
U svojoj homiliji osvrćući se na evanđeoski odlomak u kojemu Isus svojim učenicima govori da su sol zemlje i svjetlo svijeta, kardinal Ladaria posebno se osvrnuo na ulogu soli i svijetla u svakodnevnom kršćanskom životu te protumačio što to znači i koji poziv upućuje nama u današnjem svijetu. „Sol, da bi mogla dati okus, da bi mogla zaštititi hranu od kvarljivosti, mora zadržati svoj okus, ne smije izgubiti svoje kvalitete, mora zadržati vlastitu snagu. […] Učenici moraju biti sol zemlje, prodrijeti duboko u nju, pružiti ljudima snagu koja dolazi iz vjere, možda nevidljivo, ali to ne znači bez učinkovitosti. Ništa nije skriveno što se ne bi moglo razotkriti. Koliko li je samo soli zemlje u anonimnosti i u skrovitosti!“ naglasio je kardinal Ladaria.
Govoreći o ulozi svjetlosti u svijetu napomenuo je da se ona za razliku od soli ne skriva, nego svima omogućuje vidjeti. „Učenici moraju biti svjetlost svijeta, njihov dobar primjer mora osvjetljavati ljude, njihova ih riječ mora uputiti, da bi mogli slaviti Oca koji je na nebesima. Sol i svjetlost su jedan originalan spoj, bogat sadržajima, koji Gospodin nudi svima nama“. U nastavku ove dvije važne činjenice povezao je sa likom blaženoga kardinala Stepinca ističući kako se one u njemu spajaju i očituju kroz njegov život. Sol njegova života bila je nepravedna osuda na tamnicu i robiju kroz koje je bio prisiljen na tamu i šutnju, ali to je bio primjer i svjedočanstvo za kojega je znao cijeli svijet. U vrijeme kućnoga pritvora propovijedajući nedjeljama i blagdanima prosvjetljavao je sve one koji su imali milost slušati ga te to prenosio i na druge kroz svoje pisane homilije istaknuo je kardinal Ladaria, te nastavio da „svjetlo je svijetlilo tijekom vremena njegove pastoralne aktivnosti. Svijetlila je i ljubav, prema svim ljudima, bez razlika; svijetlila je istina Evanđelja pred nepravdama u teškim političkim i društvenim okolnostima u kojima je živio“. Uspoređujući blaženika sa likom Gospodina te ističući njegovu osjetljivost posebno za djecu žrtve rata kardinal je napomenuo da ljubav i istina, riječi i djela idu zajedno u Stepinčevu liku.
Svoju homiliju zaključio je mislima kako „i pored svjetla, Stepinac je sol u ovim intenzivnim godinama pastoralnog života: sol molitve, kontemplacije, razmatranja Gospodina u Euharistiji“, i pozvao da „molimo Gospodina, da po zagovoru blaženika kojega slavimo, budemo, kako on hoće, sol zemlje i svjetlost svijeta“.
Na kraju euharistijskoga slavlja rektor Đurin zahvalio je kardinalu Ladariji na predvođenju misnoga slavlja i upućenim riječima u homiliji. Na koncu zahvalio je svima koji su na bilo koji način pomogli i dali svoj doprinos u pripremi i proslavi za Hrvate katolike vrlo važnoga blagdana. Posebno je zahvalio bogoslovima na asistenciji te Akademskom zboru Bazilike Srca Isusova „Palma“ iz Zagreba na veličanstvenom pjevanju.
Tekst: Bojan Ivešić
Foto: Elvir Tabaković
