Mons Roko Glasnović zaređen za dubrovačkog biskupa

Mons. Roko Glasnović zaređen je za novog dubrovačkog biskupa tijekom svečanog euharistijskog slavlja u subotu, 22. siječnja 2022., u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku. Glavni zareditelj bio je mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, u zajedništvu s mons. Matom Uzinićem, riječkim nadbiskupom koadjutorom i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije, i mons. Tomislavom Rogićem, šibenskim biskupom.

Uime Dubrovačke biskupije biskupsko ređenje za novog biskupa od biskupa glavnog zareditelja zatražio je don Ante Burić, župnik Župe sv. Petra – Boninovo. Bulu imenovanja pročitao je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

U homiliji je biskup Palić podsjetio kako, prema liturgijskom obredu, biskup zareditelj u svom obraćanju treba svima nazočnima i izabranom biskupu progovoriti o biskupskoj službi te pozvao sve koji sudjeluju ili putem medija prate događaj da razmisle o tome u čemu sudjeluju.

„Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni“, kazao je biskup Palić te objasnio kako su apostoli odabrali nasljednike i kako se polaganjem ruku prenosi sakrament reda iz naraštaja u naraštaj. Citirao je kršćanskog pisca iz trećeg stoljeća Tertulijana koji je rekao: „Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga“ (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Biskup je pojasnio kako ovim činom ređenja bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka: „Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove ‘Dubrave hridi’, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i ‘lijepu, dragu i slatku slobodu’, koja se ‘ne prodaje za sve zlato“.

Uz tu duhovnu baštinu predvoditelj slavlja je spomenuo i još jednu crkvenu poveznicu između Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. „Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere“, kazao je.

Biskup Palić se zatim prisjetio trenutaka svećeničkog ređenja mons. Glasnovića. „Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali Sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović. Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: Evo me, mene pošalji!’“ (Iz 6,8).

Povezao je to s ovim biskupskim ređenjem na kojem je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa i na kojem će uskoro biti pitan o svojoj odluci da do smrti obnaša službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem, ustvrdio je biskup Palić te spomenuo reakcije proroka Izaije, Jeremije i Blažene Djevice Marije. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…“ (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje „Da“ Bogu. „Kako će to biti?“, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

Naveo je i primjer sv. Augustina koji je bio jedan od najvećih umova i ujedno jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti. To je postao „jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju“, ustvrdio je biskup Palić te spomenuo kako su i u njegovo vrijeme ljudi imali različita shvaćanja o tome što znači biti biskup. „Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao ‘teret biskupstva’ (‘sarcina episcopalis’). Vidio je sebe kao ‘zarobljenika u Gospodinu’ jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe“.

Na kraju se obratio imenovanom biskupu: „Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista“. Kazao je i kako se u Crkvi nalazimo u vremenu nove evangelizacije i sinodalnog hoda. „Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna“, ustvrdio je biskup Palić te dodao: „Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo“.

Poželio mu je da ga prati zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog „neka obilno blagoslovi tvoju službu dubrovačkog biskupa“. „Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan“, zaključio je biskup Palić.

Po završetku obreda ređenja novozaređeni biskup je zauzeo svoje mjesto na biskupskoj stolici u prezbiteriju dok je pjevana pjesma u čast novog biskupa „Pod barjakom sv. Vlaha“ nadahnuta njegovim geslom „Vjera, nada i ljubav“. Riječi pjesme napisao je don Ante Mateljan, a uglazbio ih je mons. Šime Marović.

Na kraju misnoga slavlja uslijedili su pozdravni govori koje su izrekli predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, zatim uime svećenika, redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha. Uime obitelji i vjernika laika riječi dobrodošlice novom biskupu izrekla je Slavica Batina, supruga i majka sedmero djece, čiji je suprug Josip pomorac.

Nadbiskup Puljić pozdravio je novog biskupa onako kako se to kaže u Gradu „gospar biskupe“ želeći da se što prije na nju navikne. Istaknuo je stoljetnu ljepotu Dubrovnika i podsjetio na njegove kršćanske početke. „Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture“, kazao je predsjednik HBK, nekadašnji dubrovački biskup. Spomenuo se i novije povijesti, pastorala obitelji te kazao novom biskupu: „Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva ‘dio svog duhovnog i božanskog blaga’, kako ističe konstitucija Vatikanskog sabora, ‘Radost i nada’ (GS, 86)“. Na kraju je novom dubrovačkom biskupu poželio dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije.

Nadbiskup Barišić je skrenuo pozornost na izraz „pontifikô“ kojim se u Gradu nazivalo pontifikalno misno slavlje, slavlje koje predvodi biskup. Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva, kazao je nadbiskup Barišić. „Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara.“ Poželio je novom biskupu dobrodošlicu u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije.

„Nakon godinu dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja ponovno su u našoj biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira“, kazao je na početku mons. Hrvoje Katušić. Obraćajući se novom biskupu, uz ostalo je kazao: „Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih biskupa, raguzejskih metropolita, dubrovačkih nadbiskupa i biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke.“. Izrazio je i radost svećenika dubrovačke Crkve zbog dolaska novog biskupa te podsjetio na riječi Bonaventure Dude kako je evanđelje za sve, ali za odbačene ponajprije. „Sigurnost nije u izolaciji od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka“, rekao je mons. Katušić.

Supruga i majka Slavica Batina čestitala je novom biskupu na ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa. Izrazila je radost što je imenovani biskup u svom prvom obraćanju posebno istaknuo obitelji što je vjernicima bilo drago čuti. Spomenula je i važnost godine posvećene obiteljima u kojoj se Crkva nalazi. „Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike“, kazala je. „Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom.“ zaključila je gospođa Batina.

Na kraju mise se svima obratio i novozaređeni biskup biranim riječima pozdrava, dobrodošlice i zahvale. „Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!“, kazao je te zahvalio Bogu na svemu poželjevši da u svima „umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav“. Izrazio je zahvalnost papi Franji na imenovanju i pozdrav nunciju mons. Giorgiju Lingui.

„Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi“, nastavio je. Posebice se obratio obiteljima u godini obitelji „Obitelj-Amoris Laetitia“, te posvjedočio kako je i on sam osjetio radost ljubavi koja se živi u obiteljima, i to u obitelji u kojoj je rođen. „Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja“.

Pozdravio je i zahvalio biskupima i nadbiskupima na slavlju kao i rodbini i prijateljima, „jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“ te pratiteljima koji su ga pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju i svim drugim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama koje je susretao. Zahvalio je i Šibenskoj biskupiji i gradu Šibeniku, te župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje, gdje je hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima. Pozdravio je i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice, sve koji su pomogli u organizaciji slavlja ređenja. Pozdravio je i predstavnike drugih vjerskih zajednica, nositelje civilnih vlasti i izaslanike predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te sve druge dužnosnike. Spomenuo se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i njegovoga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih.

Žiteljima Dubrovačke biskupije obratio se riječima: „Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa“.

Pozdravio je i braću svećenike Dubrovačke biskupije, te je citirao riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine: „Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…) Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis“.

Svoje obraćanje završio je riječima: „Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista. Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas“.

Nakon govora biskupa Glasnovića otpjevan je himan sv. Vlahu „Čuj sv. Vlaho naš“, a nakon biskupovog blagoslova hrvatska himna te pjesma Gospi od Porata.

Biskupske insignije mitra i prsten koje je biskup tijekom ređenja primio dar su biskupove obitelji, rodbine i prijatelja, a biskupski štap darovali su mu svećenici Dubrovačke biskupije.

print

Povezane objave

Sjednica Komisije HBK i BKBIH za hrvatski martirologij i nadbiskupijskih povjerenika za popis žrtava

Tiskovni ured HBK

Sjednica Vijeća HBK za kler

Tiskovni ured HBK

Uveden u službu apostolski upravitelj Križevačke eparhije

Tiskovni ured HBK