STATUT HBK
GLAVA II.
SABOR BISKUPSKE KONFERENCIJE
Čl. 6. Sjedište je Hrvatske biskupske konferencije u gradu Zagrebu. Iz opravdana razloga Sabor i sjednice Stalnog vijeća mogu se održavati i u drugome mjestu.
Čl. 7. Sabor se sastaje dva puta godišnje. Na traženje Predsjednika ili barem četvrtine članova koji su dijecezanski biskupi može se po potrebi držati i više puta.
Čl. 8. Na Saboru odlučujući glas imaju svi članovi Konferencije (usp. čl. 3). Međutim kad se radi o izradbi ili izmjeni Statuta, odlučujući glas imaju samo dijecezanski biskupi te oni koji su s njima u pravu izjednačeni kao i biskupi koadjutori (usp. kan.454, § 2).
Čl. 9. Saboru su dužni prisustvovati svi članovi Konferencije. Oni koji iz legalnog razloga ne mogu prisustvovati, mogu izabrati kao svoga ovlaštenika jednog člana Konferencije ili mogu poslati svoga Generalnog vikara.
Ovlaštenik pak može iznositi mišljenje ovlastitelja, ali nema pravo glasovati u njegovo ime.
Umirovljeni biskupi mogu biti pozvani na Sabor, ali na njemu imaju samo savjetodavni glas (usp. M.P. Apostolos suos, br. 17).
Čl. 10. Da bi se pokazala što čvršća veza Biskupske konferencije sa Svetom Stolicom poslanik Rimskog Biskupa pozvat će se na sjednice svakog Sabora.
Čl. 11. Saboru i sjednicama Stalnog vijeća predsjeda Predsjednik ili Potpredsjednik Konferencije.
Čl. 12. Saboru i sjednicama Stalnog vijeća prisustvuje Generalni tajnik kao zapisničar.
Čl. 13. Pojedinim sjednicama Sabora mogu prisustvovati i druge osobe, bilo klerici bilo laici, koje Predsjednik ili sam Sabor pozovu da izvijeste o pojedinim pitanjima.
Čl. 14. Uzimajući u obzir prijedloge članova Konferencije, Stalno će se vijeće pobrinuti da se sastavi dnevni red Sabora i da se na vrijeme dostavi svim članovima Konferencije.
O stvarima koje nisu na dnevnom redu Sabor može raspravljati ako to tajnim glasovanjem zatraže dvije trećine članova koji sudjeluju na Saboru.
Čl. 15. Sabor može valjano odlučivati glasovanjem ako je prisutna natpolovinska većina članova Konferencije, osim u slučaju čl. 17, 20 i 24.
Čl. 16. Glasovanje se vrši prema odredbama Zakonika kanonskoga prava (usp. kan. 119).
Čl. 17. Odluke od većeg značenja Sabor donosi tajnim glasovanjem dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo glasa.
Odluke od većeg značenja smatraju se one koje je takvima označio Sabor apsolutnom većinom glasova.
Čl. 18. Poslije Sabora Predsjednik šalje Apostolskoj Stolici izvještaj o njegovu radu i odlukama te odredbe (usp. kan. 455, § 2 i M.P. Apostolos suos, čl. 1) koje su na njemu donesene (usp. kan. 456).
Čl. 19. Konferencija, sukladno kan. 455, § 1, može donositi odluke samo u slijedećim slučajevima:
a. kad to propisuje opće pravo
b. kad to određuje posebni nalog Apostolske Stolice, bilo na vlastitu pobudu, bilo na molbu same Konferencije.
Čl. 20. Da bi odluke prema čl. 19. bile donesene valjano, na Saboru moraju dobiti barem dvije trećine glasova onih članova Konferencije koji imaju odlučujući glas. Te odluke nemaju obvezatne snage, osim ako, pošto ih potvrdi Apostolska Stolica, budu zakonito proglašene (usp. kan. 455, § 2).
Čl. 21. Odluke Konferencije redovito se proglašuju u Službenim vijestima Konferencije ili u kojem drugom od Konferencije izričito izabranom katoličkom listu (usp. kan. 455, § 3).
Čl. 22. U slučajevima pak u kojima ni opće pravo ni poseban nalog Apostolske Stolice ne daju Konferenciji vlast, o kojoj se govori u čl. 19, ostaje neokrnjena mjerodavnost svakoga dijecezanskog biskupa (usp. kan. 455, § 4).
Čl. 23. Izvan predmeta u čl. 19, ni Konferencija ni njezin Predsjednik ne mogu djelovati u ime svih biskupa, osim ako svi biskupi i svaki napose dadu pristanak (kan. 455 § 4).
Čl. 24. Doktrinalne izjave Konferencije, da bi bili dokumenti autentičnog magisterija i da bi se mogle objaviti u ime Konferencije, moraju biti na Saboru jednoglasno odobrene od svih biskupa članova ili barem dvotrećinskom većinom biskupa koji imaju odlučujući glas; u tom slučaju, prije potvrde od Apostolske Stolice, ne smiju se objaviti (usp. M.P. Apostolos suos, čl. 1)