Mons. Petar Palić preuzeo službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog

Mons. dr. Petar Palić u ponedjeljak 14. rujna, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, preuzeo je službu mostarsko-duvanjskog biskupa i trajnog upravitelja trebinjsko-mrkanskog. Svečano preuzimanje službe bilo je u tijeku euharistijskog slavlja ispred mostarske katedrale Marije Majke Crkve u koncelebraciji biskupa dviju biskupskih konferencija (BK BiH i HBK), apostolskog nuncija u BiH, brojnih svećenika, redovnika, redovnica, predstavnika drugih vjerskih zajednica te najviših dužnosnika civilnih vlasti Hrvatske i BiH.

Na misi su koncelebrirali apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, biskupi članovi BK BiH: predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine kardinal Vinko Puljić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić, banjolučki biskup Franjo Komarica i pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, zatim apostolski vizitator s posebnom ulogom za Župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, biskupi članovi Hrvatske biskupske Konferencije: predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić s nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije i apostolskim upraviteljem Porečke i Pulske biskupije Draženom Kutlešom, krčki biskup Ivica Petanjak, vojni ordinarij Jure Bogdan, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, varaždinski biskup Bože Radoš, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, šibenski biskup u miru Ante Ivas, pomoćni đakovačko-osječki biskup Ivan Ćurić i imenovani križevački vladika Milan Stipić, kao i članovi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, barski nadbiskup Rok Gjonlleshaj, prizrenski biskup Dodë Gjergji   te Mirko Stefković kao predstavnik Subotičke biskupije. U koncelebraciji je sudjelovao i župnik rodne župe biskupa Petra sv. Nikole u Janjevu don Mato Palić.

Uz njih u koncelebrciji su bili i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra dr. Miljenko Šteko, provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalamciji i Istri fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. križa – Bosne srebrene fra Jozo Marinčić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, brojni dijecezanski i redovnički svećenici. Na misi je sudjelovala provincijalka družbe Školske sestre franjevki u Hercegovini Zdenka Kozina, brojne redovnice, bogoslovi i sjemeništarci iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Misi u Mostaru nazočili su i episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Dimitrije, veliki broj predstavnika političkih vlasti Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Andrejom Plenkovićem, predsjednikom FBiH Marinkom Čavarom i predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.

Svečana zvona dopratila su ulaznu procesiju do katedrale koja je, kao majka svih crkava u biskupiji, posvećena na današnji dan prije 40 godina, u čast Marije Majke Crkve. Ulazna pjesma „Šator si Božji” himna je katedrali i slika onoga što ona predstavlja, arhitektonski nalik šatoru, poput starozavjetnog u kojem se čuva Kovčeg Saveza.

Misno slavlje započeo je mons. Ratko Perić (76), dosadašnji ordinarij hercegovačkih biskupija (1992.-2020.). Pozdravni govor bio je prožet slavljem Boga koji je po svojem nadahnuću utemeljio mjesne Crkve u Hercegovini: „Neka sve naše biskupsko, svećeničko, redovničko i vjerničko djelovanje bude tebi, Oče, na trajnu slavu, na uzvišenje Svetog križa, Tvoga Sina Krista koje danas blagdanski slavimo, a svima nama bude na spasenje duša.” Izrazio je zahvalnost Isusu Kristu koji ga je prije 28 godina, 14. rujna 1992. godine, obdario sakramentom biskupskog reda, službama poučavanja, posvećivanja i upravljanja po rukama zareditelja kardinala Franje Kuharića, uz posvetitelje nadbiskupa Josipa Uhača i biskupa Pavla Žanića, u Neumu: „Prošlo je od tada 10.225 dana, a bilo je to u jeku rata, u nesigurnosti sa svake strane. Biskupski ordinarijat izgorio, katedrala izranjena s tisuću komadića granata. Kao da je bilo nastupilo vrijeme rušenja i čupanja, vrijeme ratovanja i nemilosrdna uništenja. Koliko god obilovao grijeh rata i uništenja, još je više obilovalo Božje milosrđe”, podijelio je kratko svoja zapažanja mons. Perić i zahvalio Duhu Svetom za sve poticaje u biskupskoj službi, „na svakoj milosti, bilo u obliku radosti ili nevolje s kojom si nas provjeravao, hvala na križu kojim si prokušavao našu vjernost Tvojem spasonosnom djelu. Za vjernosti zahvaljujemo, za nevjernosti molimo za oproštenje.”

Završavajući svoju aktivnu biskupsku službu na blagdan Uzvišenja sv. Križa, mons. Perić podsjetio je da u istom znaku, uzvišenja Svetog Križa i njegov nasljednik mons. Petar Palić započinje svoje poslanje: „Uvijek te pratila velika milost Božja, sedmerostruki darovi Duha Svetoga, od mudrosti do bogobojaznosti, i na Kristovu riječ bacao mreže.”

Uslijedio je obred ustoličenja pokazivanjem Papine bule na latinskom jeziku i čitanjem njezinog sadržaja. Tekst je u izvorniku pročitao mons. Amaury Medina Blanco, savjetnik u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu. Hrvatsku verziju pročitao je ceremonijar don Ivan Štironja, župnik u Studencima. Bulom papa Franjo dosadašnjega hvarskog biskupa Petra Palića (48) imenuje mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim trajnim upraviteljem. Potpisana je 11. srpnja ove godine. Time mons. Palić postaje nasljednik biskupa Ratka Perića. Papa pojašnjava Palićev izbor: „Učinilo nam se prikladnim Tebi,  časni brate, povjeriti narod mostarsko-duvanjskoga i trebinjsko-mrkanskoga stada, jer si se sve do sada u svojem nastojanju uloženu u Hvarsku biskupiju pokazao postojan uresom ljudskih i svećeničkih vrlina, koje se čine neophodnima kako bi ove zajednice prikladno pastirski vodio.” U buli kojom ga ovoj mjesnoj Crkvi dodjeljuje kao „predvodnika na putu vječnog spasenja”, biskupu Paliću Sveti Otac upućuje ohrabrujuće riječi: „A što se Tebe tiče, časni brate, koji si već poslušao Gospodina koji Ti je zapovjedio da izvezeš na pučinu i da baciš mreže, nastoj ondje sada Tebi povjerene duše pomno paziti, dok Krista, koji „je mir naš“ (Ef 2,14), molimo da, po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, izvršavaš službu promicatelja mira i upravitelja iskrene ljubavi, da Te tako Kristovi vjernici prepoznaju kao revna poslužitelja milosti.”

Nakon čitanja bule mons. Perić svojem je nasljedniku Paliću predao biskupski štap i dopratio ga do biskupske katedre. Od toga trenutka novi biskup preuzeo je predvođenje euharistije, a obred uvođenja u službu zaključen je pjesmom „Na tvoju Riječ Gospodine, bacit ću mrežu”, glazbeno obrađenim biskupskim geslom mons. Petra Palića.

Novi biskup hercegovačkih biskupija mons. Petar Palić vjernicima se predstavio u propovijedi oslonjenoj na Riječ Božju liturgije Uzvišenja svetoga Križa. Podsjetio je i na nedavnu povijest mostarske katedrale. Naime, 14. rujna 1980. godine tadašnji biskup Petar Čule posvetio ju je i predao upravu Biskupije biskupu Pavlu Žaniću, a katedralu svećenicima i narodu. No, uslijedile su i ratne godine zbog kojih mons. Ratko Perić nije bio ređen u ovoj stolnoj crkvi: „Mi smo danas u stvarnosti i u gradu mostova. Mostova koji, nažalost, upravo u ovoj zemlji mnogo puta nisu povezivali, nego razdvajali. Prije 28 godina, na današnji dan, nije se u ovoj mostarskoj stolnici moglo slaviti ređenje novoga biskupa hercegovačkih biskupija Ratka Perića zbog ratnih sukoba, opasnosti i razaranja. Međutim, unatoč tim sjenama zla i razrušenim crkvama, unatoč nutarnjoj ranjenosti i podjelama, hrabra Crkva, okupljena oko svoga pastira, nastavila je i u tim uvjetima svoj hod u izgradnji Kristova Kraljevstva.”

Crkva živi u vjernicima koji su povezani s njezinim temeljem Isusom Kristom, oni su Hram Božji: „Kolikogod bila važna ova izgrađena katedrala, mi smo kršćani pozvani shvatiti da smo mi građevina i da svi zajedno gradimo na svojim životima, na kući zajedništva, okupljeni u jednu Crkvu do kraja vremena. Mi, kršćani, smo i njiva koja raste i nitko ne zna kakve će plodove donijeti. Sve će se pokazati jednoga dana. Možemo samo vjerovati da će građevina biti stabilna i useljiva. Možemo se samo nadati da će plodovi koji izrastu iz naših duhovnih sjemenki biti jestivi. Važno je, kaže Pavao, da je temelj ispravan. A temelj je Isus Krist. I tko na njemu gradi, na pravom temelju gradi, bez straha pred budućnošću, unatoč mnogim nevoljama.”

Nastavak propovijedi mons. Palić povezao je sa svojim biskupskim geslom „Na tvoju Riječ”, bacit će mreže poput ribara Petra: „U ovom našem slavlju danas svima se nama, braćo i sestre, obnavlja poziv da izvezemo na pučinu i bacimo mreže, da se radikalno povjerimo snazi Kristove ljubavi, da ga pažljivije slijedimo u službi Bogu i ljudima. Upravo tu skromnu i istovremeno veoma veliku službu Isus povjerava svojoj Crkvi, a u Crkvi na poseban i jedinstven način apostolu i biskupu. Danas se to poslanje, nakon služenja biskupa Ratka Perića, povjerava mojoj krhkoj osobi. Svjestan sam činjenice da trenuci poteškoća i kušnje ne nedostaju ili neće nedostajati na mojemu i na vašem putu, a možda i – ne daj Bože! – trenuci umora i izdaje. I jer smo slabi, često nam ruke i koljena zadrhte pred zahtjevom za darivanjem, vjernošću i velikodušnom ljubavlju. Mnoge su osobe tijekom povijesti spasenja, pa sve do Isusovih učenika, pokazale to svojim životom.”

No, uvijek se počinje ispočetka kad se odvažimo na rizik vjere, „jer poput Petra, prepoznajemo da netko poznaje našu prazninu, a opet nam ne dopušta da upadnemo u prazninu, već nas ispunjava poput mreža ribarskih brodova.” U tom kontekstu spomenuo je i sadašnje nove okolnosti uvjetovane zaštitom od širenja koronavirusa: „Prazna mjesta u našim crkvama, posebno u doba epidemije koronavirusa, i prazne blagajne u našem domaćinstvu nisu ni manje ni više nego prazne mreže ribara u Galilejskom jezeru. Isus dolazi i potiče nas da vjerujemo njegovoj riječi i da se ne bojimo.”

Mons. Palić je, nadovezujući se na Jakovljev san iz Knjige postanka, priznao da na početku svoje službe pastira hercegovačkih biskupija želi sanjati: „Smijemo li se i možemo li se svi usuditi sanjati, pa i to da će se jednom situacija ‘slučaja’ i ‘fenomena’ pretvoriti u odgovornu stvarnost i novu mogućnost življenja Božje ljubavi i novi ‘kairos’ izgradnje Kristova kraljevstva?”

Proširio je svoj san i na cijelu BiH: „Želim poput Jakova sanjati Bosnu i Hercegovinu kao zemlju, koja ujedinjuje, a ne dijeli, i u njoj ove naše biskupije koje imaju svoju bremenitu, ali ponosnu povijest. Želim sanjati zemlju, u kojoj ima mjesta za dostojanstven život svakoga čovjeka. Želim sanjati o ovoj zemlji kao zemlji mira, sloge i skladnoga napretka, bez ikakvih ucjena, pritisaka i prijetnji, u kojoj ne vlada pravo jačega, nego uzajamno poštovanje i razumijevanje.”

Ove riječi nisu bijeg od stvarnosti i izazova, „kao što ni Krist nije zatvarao oči i bježao pred stvarnošću križa”. Ovo je prilika za javnu potvrdu vjere „da je jedino po Kristovu križu ljudskom rodu darovano spasenje, da je u križu i naša proslava, uskrsnuće, konačna pobjeda nad grijehom i zlom.” I zato je na kraju propovijedi mons. Palić ponovio: Stoga, ne uznosi me „Hosana“ danas, niti dršćem pred onim „Raspni ga“ sutra, sve dok živim za Krista, umrlog i uskrsnulog, i dok na njegovu riječ bacam mreže i činim ono protiv čega se goli ljudski razum buni. Da! Spremni smo, Gospodine, bacati svoje mreže, unatoč podjelama, umoru, nemoći i razočaranosti i samo zato jer nam Ti to zapovijedaš! Želimo, Gospodine, bacati svoje mreže, ne kako bismo drugoga zarobili i ograničili mu slobodu, nego kako bismo ga pozvali u Tvoje zajedništvo, u kojemu nam dopuštaš da budemo bolji ljudi. I sigurni smo, mreže se neće raskinuti, jer si Ti s nama, u euharistiji i zajedništvu koje živimo jučer, danas i sve do svršetka svijeta.

Na kraju euharistije uslijedili su govori. Dosadašnjem biskupu Periću, ali i novom biskupu Paliću obratio se kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i predsjednik BK BiH. Prisjetio se 1961. godine kada je prvi put u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu upoznao Ratka Perića kao sudionika jedne priredbe u kojoj je do izražaja došao njegov čvrst, prodoran i uvjerljiv glas. „Kakav je bio tada, takav je i do danas.” Kardinal Puljić zahvalio je biskupu Periću na „vjerničkom, svećeničkom i biskupskom svjedočenju”, na „radosnom širenju Kraljevstva Božjega na ovim prostorima” kroz propovijedi, duhovne vježbe, nagovore, predavanja. I u sklopu BK BiH zajedno su surađivali ponekad iznoseći i različite stavove, „ali voljeli smo Crkvu i ovaj narod.”

Želeći mu i dalje Božji blagoslov, kardinal Puljić je biskupu Periću još rekao: „Bog koji poznaje što si proživio i preživio, i svu onu hrabrost vjere koju si pokazivao, neka ti on bude nagrada. Uvjeren sam da će to biti kreativna mirovina, da ćeš kao erudita zračiti iz svojega znanja i nova djela stvarati.” A Perićevu nasljedniku Paliću poželio je dobrodošlicu u BK BiH: „Nama valja zajedno kročiti i naviještati Gospodina Isusa Krista, a Crkvi koju preuzimaš preporučujem da te prihvati da zajedno surađujete na dobro našega hrvatskog naroda.”

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, također je govorio o dvojici biskupa, upućujući im čestitke. Uz dosadašnjeg ordinarija mons. Ratka Perića primijetio je: „Crkva u Hrvata zahvalna je Bogu što je u turbulentnom vremenu potkraj XX. stoljeća i početkom XXI. stoljeća imala na čelu hercegovačkih biskupija mons. Ratka Perića koji se nije bojao javno reći što ga smeta i zbunjuje kako u Crkvi tako i izvan nje. Zdravo kritičan prema svakoj vrsti zastranjivanja, on je bio odvažan u susretima s moćnicima ovoga svijeta, te vrlo osjetljiv prema manipulacijama na političkom i medijskom javnom prostoru.”

Bila je primjetna tjeskoba pastira „kojega muči činjenica što je otpisivanje Boga ušlo u ‘program ljudskog umovanja’, a grijeh, nemoral i korupcija ‘stekli pravo građanstva’”. Posebno mu je zahvalio što se „nije umarao ponavljati slušateljima i čitateljima da nam je ‘putovati kroz mnoge nevolje’, i ‘da nam je jedino u križu spasenje’”. A njegovom nasljedniku mons. Petru Paliću zahvalio je za dosadašnji rad unutar HBK, te opisao službu biskupa koji nije privatni vjernik, nego javni svjedok vjere koji je pozvan „ne samo ‘svjedočiti i njegovati ono što vjeruje, već prosuđivati i na primjeren način nalagati što se ima vjerovati”.

Ovo poslanje stavio je u kontekst aktualnog vremena: „Vremena u kojima živimo nisu nimalo lagana. Apostazija je zahvatila dio sekulariziranog svijeta, pa pojedinci otpadaju i udaljavaju se od vjere. A neki odabiru samo istine koje im se sviđaju. U takvim okolnostima uloga je biskupa biti prorok, pa s osjećajem odgovornosti i hrabrosti naviještati cjelovitost istina naše svete vjere. Dok srcem dobrog pastira traži što je izgubljeno, on se neće ustručavati razotkriti krive antropologije i zavodljive ideologije koje šire poluistine o čovjeku i svijetu. Istom jasnoćom i odvažnošću on upozorava i na proces sekularizma koji se uvlači u redove Crkve.”

Uime Crkve mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske prigodnu riječ uputio je generalni vikar don Željko Majić. Prisjetio se ratne 1992. godine, stradanja hercegovačkih biskupija, ordinarijata i zalaganja tadašnjeg biskupa Pavla Žanića da od Svetog Oca izmoli novoga crkvenog pastira Hercegovini. U Neumu, u tada još neizgrađenoj crkvi Gospe od zdravlja, na današnji dan 1992. Ratko Perić zaređen je za biskupa i postavljen koadjutorom biskupu Pavlu, a upravu biskupije preuzeo je godinu dana kasnije. Spomenuo je njegovu obnovu biskupija, propovijedi, desetke tisuće prijeđenih kilometara zbog naviještanja i propovijedanja, osnivanje župa, veliki doprinos koji bi bilo dragocjeno istražiti i vrednovati.

Don Željko je mons. Paliću, pak, izrekao dobrodošlicu uime svih svećenika, redovnika, redovnica i vjernog puka: „Crkva u Hercegovini prima vas radosna srca. Zato ovaj dan, nije vrijeme žalosti i plača, nego istinske radosti što ste nam dodijeljeni kao nasljednik apostola u ovoj našoj crkvi.” A hercegovačke biskupije okupljaju 180 tisuća vjernika u 81 župi. Ovdje djeluje više od 200 svećenika, dijecezanskih i redovničkih. Uz biskupijske svećenike, djeluju i dvije muške redovničke zajednice i šest ženskih. Sve crkvene institucije, i biskupijske i redovničke, novom se biskupu stavljaju na raspolaganje, svećenici mu pružaju suradničku ruku, a novog biskupa svojim će molitvama pratiti vjernički puk.

Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, govoreći o biskupu Periću rekao je kako su „rasli na istoj njivi” i „pisali zajedno hercegovačku povijest svojega vremena”. Također je priznao: „Iako nismo, treba biti pošten pa reći, uvijek išli ukorak, pa nismo tu povijest mogli pisati jednoglasno, ipak mogu posvjedočiti, u duhu drevnog pisca – u nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav.” Mons. Paliću poželio je dobrodošlicu u krševitu Hercegovinu, zemlju koja će biti „knjiga spasenja iz koje ćete čitati Božju volju za vas i za nas.” Uime franjevaca fra Miljenko je izrazio spremnost otvorenih ruku za zajednički rad na Božjoj njivi, „zajednički rad u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom, vodit će nas međusobna kršćanska ljubav.”

Borislava Šarić, majka četvero djece, u pratnji njih i supruga, biskupima Periću i Paliću obratila se uime vjernika laika dviju hercegovačkih biskupija. Biskupa Perića opisala je kroz tri riječi koje kazuju kakav je rezultat njegovoga rada u njihovim životima: teološki oplemenjeni, moralno hrabri, crkveno jasni. „Svaki dan vaše službe bio je prožet geslom ‘Kroz mnoge nam je nevolje’ kojem ste ostali dosljedni do kraja.” Novog biskupa Palića zamolila je da se za njih zauzima pastirskim i očinskim srcem, a osobito je zamolila vodstvo za obitelji i mlade. „Narod ovdje očekuje mnogo, a mi vjernici laici stojimo vam na raspolaganju u svemu u čemu ćete nas trebati.”

Na kraju mise mons. Petar Palić izrekao je zahvale brojnim dionicima svoga biskupskog puta i današnjeg slavlja: Trojedinom Bogu, Svetom Ocu koji ga je imenovao u novu službu, biskupu Ratku Periću kao prethodniku u biskupskoj službi u Mostaru, braći biskupima obiju biskupskih konferencija, svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, svim vjernicima, obitelji, prijateljima. Zahvalio je i predstavnicima svjetovne vlasti iz Hrvatske i BiH na sudjelovanju u euharistiji, a osobito predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću kojemu je zahvalio za sve što čini za hrvatski narod u BiH, te izrazio uvjerenje da „i ubuduće neće  uzmanjkati podrške Vlade Republike Hrvatske u zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.” Dionici slavlja bili su I predstavnici drugih vjerskih zajednica, akademskog i kulturnog života, te brojni gledatelji I slušatelji putem izravnim televizijskih i radijskih prijenosa.

Nakon današnjeg preuzimanja službe ordinarija u Mostaru, mons. Palić ostaje apostolski upravitelj Hvarske biskupije koju je kao ordinarij vodio od kraja travnja 2018. godine. Dekret o tome dao mu je papa Franjo preko Kongregacije za biskupe postavljajući mons. Petra Palića apostolskim upraviteljem „sede vacante” Hvarske biskupije „od današnjega dana i dok izabrani biskup ne uđe u kanonski posjed biskupije”. Prema tom dekretu koji je potpisao prefekt Kongregacije kardinal Mark Ouellet, mons. Palić u Hvarskoj biskupiji ima prava, ovlasti i obveze koje pripadaju dijecezanskim biskupima.

print

Povezane objave

Savjest u svjetlu zakona ljubavi

Tiskovni ured HBK

Susret trajne formacije djelatnika katoličkih škola

Tiskovni ured HBK

Uskrsna poruka biskupa Hrvatske biskupske konferencije

Tiskovni ured HBK