Predstavljen zbornik „Laudato si’! Kako mijenjati stil života?“

Zbornik „Laudato si’! Kako mijenjati stil života?“ urednika prof. dr. sc. Stjepana Balobana i doc. dr. sc. Dubravke Petrović Štefanac predstavljen je u ponedjeljak 19. listopada u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u Zagrebu, u organizaciji Kršćanske sadašnjosti i Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.

Sudionike su pozdravili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Mons. Puljić istaknuo je da je Crkva pozvana biti subjektom povijesnih zbivanja. Ona posreduje božanski život te vrši četverostruku službu čovjeku i društvu – odsjeva svjetlom Božje istine, liječi i uzdiže dostojanstvo ljudske osobe, učvršćuje i povezuje društvo i daje smisao i uzvišeno značenje ljudskom djelovanju, rekao je nadbiskup, pojasnivši da u tom vidu valja shvatiti socijalni nauk Crkve od Lava XIII. do pape Franje.

„Vrhovni svećenici već više od 125 godina govorili su i pisali o ljubavi, pravdi, istini, miru, okolišu i drugim socijalnim temama, ali i proročkim glasom upozoravali na nepravde, nasilja, zlouporabe i druga zla ljudske povijesti. Oni to čine i danas sa željom da suvremenom društvu ponude svoj konstruktivni obol u stvaranju boljega svijeta. Premda su dvije socijalne enciklike pape Franje ‘Laudato si’ – Briga za zajednički dom’ i nedavno objavljena ‘Fratelli tutti – Svi smo braća’ vrlo jasne, razumljive i čitljive; ima ljudi koji misle da se Crkva ne treba miješati u socijalna, politička, ekonomska i okolišna pitanja, jer, kako kažu, Crkva i svijet su dvije nepomirljive stvarnosti. Takvih ima i među vjernicima i nevjernicima, među katolicima i pripadnicima drugih vjera. Ima i onih koji nisu shvatili božansku logiku utjelovljenja i silaska Boga u ovu suznu dolinu, pa se boje kako bi se uvlačenjem evanđelja u ljudsku povijest zla i grijeha okaljalo samo evanđelje i lišilo ga njegove proročke snage“, rekao je mons. Puljić, poručivši da Crkva ne prihvaća ni jedan od tih stavova i ne može ostati po strani kad je u pitanju čovjek i njegovo duhovno spasenje. Dapače, ona pokušava po povijesnim kršćanima biti kvasac, sol zemlje i svjetlost svijeta ukazujući na nepravde, nasilja, na zloupotrebe i povijesna zla ljudi kao i na izvore dostojanstva ljudske osobe i na korijene solidarnosti ljudskoga roda, rekao je predsjednik HBK.

„Zbog svoje službe i nadležnosti Crkva se ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sustav, jer ona je znak i čuvarica transcendentnosti osobe. Zbog toga su politička zajednica i Crkva dva sustava neovisna jedna o drugome i autonomna. To je kod nas zajamčeno potpisanim ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske, prema kojima su politička zajednica i Crkva neovisne i autonomne, a obje u službi ljudi i društvenoga napretka. Stoga je potrebna zdrava suradnja kako bi se izbjegle napetosti, kojih je u Europi tijekom prošlih stoljeća bilo i previše. Kao vidljivi stup i duhovna zajednica koju je Krist opskrbio prikladnim sredstvima Crkva proživljava s čovječanstvom istu ovozemaljsku sudbinu koju ljudi proživljavaju. A kao kvasac ovozemaljskoga društva ona pomaže u preobrazbi ljudske obitelji u kojoj će svi biti braća, kako Papa kaže u posljednjoj enciklici. Imajmo trajno pred očima i u pozadini našega razmišljanja i govora da je Krist osnovao Crkvu da čovjeku donese nadu i postane njegov dom i lječilište, njegova škola i odgajalište. Crkva nije došla iz nekoga mita ili legende, nego iz svjetla uskrsloga Isusa Krista i vatre Duha Svetoga. Ona je božanska Kristova ustanova koja pamti već dva tisućljeća povijesti spasenja i ne umara se i na početku trećeg tisućljeća govoriti o onome što je već tisućljećima govorila. Ovog puta riječima i mislima pape Franje i njegove brige za zajednički dom“, rekao je nadbiskup Puljić.

Nadbiskup Hranić u pozdravu je zahvalio svima na “zanimanju, sudjelovanju i podršku radu Centra HBK za promicanje socijalnoga nauka Crkve”. Napomenuo je da je Papina enciklika Laudato si’ svojim promišljanjima i porukama “u našoj hrvatskoj društvenoj, ali i u crkvenoj javnosti, ostala pomalo nezapažena”. Stoga je posebno zahvalio upravnom vijeću Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, na čelu s ravnateljem Centra mons. prof. dr. sc. Stjepanom Balobanom, što su o petoj obljetnici njezina izlaženja odlučili organizirati međunarodni znanstveni simpozij te na njemu, uz pomoć eminentnih znanstvenika različitoga profila, proučiti sadržaj i poruke navedene enciklike.

Skup je bio planiran za ožujak ove godine i trebao je poslužiti i kao svojevrsni uvod u Tjedan Laudato si’ na razini čitave Katoličke Crkve, koji je papa Franjo najavio za 16.-24. svibnja 2020. te poslužiti istodobno i kao priprava u posebnu Godinu obljetnice Laudato si’, koja je započela 24. svibnja ove godine koja traje do 24. svibnja sljedeće 2021. godine, kada obilježavamo 50. obljetnicu Dana Zemlje. Zbog epidemiološke situacije i nemogućnosti dolaska te fizičkog sudjelovanja predavača iz inozemstva međunarodni simpozij nije bio održan uživo, nego u obliku webinara.

“No, pročelnik Ureda HBK za promicanje SNC prof. dr. Stjepan Baloban te tajnica Ureda dr. Dubravka Petrović Štefanac i suradnici nisu pasivno čekali jesen, nego su potaknuli predavače te sudionike okruglog stola na predviđenom međunarodnom simpoziju da dovrše tekstove svojih izlaganja i promišljanja, prikupili su te tekstove i objavili ih tako da smo simpozij, odnosno webinar 23. rujna dočekali na idealan način: sa zbornikom radova u kojemu su objavljena sva predavanja i prinosi za okrugli stol na znanstvenom skupu održanom na način webinara”, istaknuo je nadbiskup Hranić.

“Kao predsjednik Upravnog odbora CSNC radujem se što je tim zbornikom radova istodobno 11. knjigom u nizu obnovljen i veoma dobar i vrijedan niz izdanja CSNC”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je između 10. knjige i ove 11. knjige u nizu bila stanka od osam godina, dok je CSNC bio bez pročelnika. Zahvalio je svima koji su pridonijeli knjizi, između ostaloga i “vjernom suizdavaču” niza CSNC Izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost te Hrvatskom institutu za liturgijski pastoral. Nadbiskup je izrazio uvjerenje da će i ova publikacija “pridonijeti popularizaciji sadržaja enciklike Laudato si’, našem rastu u svijesti o teocentričnosti antropocentrične stvorene stvarnosti, našoj zajedničkoj odgovornosti jednih za druge te za prekrasan vrt koji nam je darovan kao ugodno mjesto našega skladnog suživota i stvaralaštva”.

Zbornik su predstavili prof. dr. sc. Silvija Migles s Katedre socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić.

Dr. Migles istaknula je da je zbornik rezultat institucionalnog angažmana Katoličke Crkve u Hrvatskoj, a glavni protagonisti nastanka i objavljivanja knjige su njezini urednici prof. Stjepan Baloban i doc. Dubravka Petrović Štefanac, na lektorskom uređivanju rukopisa radila je Marijana Jakovljević, a priprema za tisak povjerena je Tomislavu Košćaku i Hrvatskom institutu za liturgijski pastoral.

Knjiga Laudato si’! Kako mijenjati stil života? nastala je kao odgovor na središnju poruku pape Franje u socijalnoj enciklici Laudato si’ i svojim bogatim sadržajem na 290 stranica daje svoj doprinos dijalogu i javnim raspravama o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj te istovremeno daje potporu i „različitim pozitivnim inicijativama“ koje postoje u crkvenom i u društvenom životu, rezultat je prave interdisciplinarne suradnje.

Uz Predgovor knjiga sadrži petnaest znanstvenih i stručnih priloga, od kojih četiri donose promišljanja znanstvenika – stručnjaka koji se bave ekološkom problematikom; petero autora osvjetljava teološku perspektivu brige za zajednički dom, a šestero autora približava praktičnu stranu civilnih i crkvenih napora da se aktualizira socijalna enciklika LS i dadne doprinos zaštiti prirode i očuvanju života. Glavna poruka knjige sažeta je u dijelu naslova koji glasi: Kako mijenjati stil života?, riječima prof. Balobana: „Pod teorijskim vidom to zahtijeva promjene u načinu razmišljanja koje će – postupno – pod praktičnim vidom uroditi konkretnim promjenama u načinu svakodnevnoga života i rada“ (K 9). Tekstovi u knjizi pridonose upravo tome.

Zatim je dr. Migles predstavila priloge četvorice znanstvenika, stručnjaka na određenim područjima, čije različite perspektive, stečena iskustva i znanja omogućuju dohvatiti glavne aspekte ekološkog pitanja današnjice vodeći računa o znanstvenim, političkim i gospodarsko-tehnološkim izazovima i temeljima za cjelovit i dugoročan pristup.

Akademik i redoviti profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mirko Orlić u tekstu Klimatska kriza: činjenice i posljedice objašnjava klimatske promjene, piše o budućim klimatskim promjenama, tumači njihove posljedice, te na koji način se može i treba suočiti s tom pojavom. Poruka je akademika Orlića da odgovor na klimatske promjene koje su očigledno jedan od najvećih problema današnjeg vremena treba sadržavati tri dimenzije: pouzdano klimatološko istraživanje, zatim ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem i uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere, i na kraju, rad na prilagođavanju klimatskim promjenama koje se ne mogu potpuno izbjeći. Svi zajedno trebamo biti svjesni da promjene ne dolaze same od sebe, niti guranjem glave u pijesak, već nisko-ugljični i održivi razvoj podrazumijeva zajednički rad, a napose je potrebno podržavati vlade i politike koje potiču ulaganja u takve promjene, poručuje akademik Orlić.

Umirovljeni redoviti profesor u trajnom zvanju na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Igor Dekanić u tekstu Gospodarski rast i energija: izvori i korištenje energije ukazuje na ključni problem koji on naziva energetski paradoks s izazovom: kako sprovesti energetsku tranziciju, koja je skuplja, a tržište i dalje motivira na jeftinije i oportunije oblike ponašanja koji će jačati profit, napose u vremenu nakon pandemije virusa COVID-19 koji je pogodovao energiji, ali je gospodarstvo odveo u recesiju? U pozadini energetskog paradoksa je činjenica trajnih negativnih posljedica koje na Zemljinu atmosferu i na zdravlje čovječanstva ima ispuštanje plinova izgaranja, a zatim i naoko jednostavna i poželjna energetska politika, ali koju je teško ostvarivati zbog tržišnih interesa i ciljeva gospodarskog rasta. Može li gospodarski rast biti praćen i promjenom načina korištenja energije? Dekanić odgovara „pokazat će budućnost“, ali bez podrške tržišta i novih oblika globalnog vodstva i suradnje energetska tranzicija neće biti moguća.

Redoviti profesor u trajnom zvanju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predstojnik Zavoda za organsku kemiju, Valerije Vrček u tekstu Kemikalizacija životnog prostora opravdano drži da je uz klimatske poremećaje i gubitak bioraznolikosti riječ o jednom od gorućih ekoloških problema. Važno je čuti, razumjeti i osvijestiti si ono što profesor Vrček govori o štetnosti kemikalizacije kako za planet Zemlju tako i za svakodnevni okoliš jer se onečišćenje jednako odnosi na onečišćenje okoliša i na onečišćenje ljudskoga organizma, istaknula je Migles. Što će prevladati – pravo na zdrav i čist okoliš ili paradigma kemikalizacije života više nije samo toksikološko ili ekološko pitanje, već pravo etičko pitanje današnjice, zaključuje Vrček.

Izvanredni profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu Slaven Dobrović diljem Hrvatske promotor je odgovornog odnosa prema okolišu i zagovornik ekološki zasnovanih sustava gospodarenja otpadom, što je ujedno u središtu rada Kako odgovoran pristup pitanju otpada mijenja stil života građana? Kružno gospodarenje otpadom jedan je od načina kako se suprotstaviti kulturi odbacivanja koja počiva na konceptu ‘proizvodnja, potrošnja, odbacivanje’. Kružni model gospodarenja podrazumijeva nov način gledanja na odnose između tržišta, potrošnje i prirodnih resursa zato što sve ima svoju vrijednost. Dobrović zaključuje da će pomaci na tom području biti vidljivi tek onda kada će se ovom problemu pristupiti na sustavan, cjelovit i koncepcijski ispravno postavljen način, što podrazumijeva kako dobru volju građana tako i ispravno konceptualizirano javno odlučivanje, istaknula je Migles.

Zatim je govorila o drugom dijelu knjige koji donosi radove s Okruglog stola Briga za zajednički dom: crkveno-civilni doprinos; u kojem šestero autora aktualizira izabrane angažmane na civilnom i crkvenom području.

Na važnost civilnoga i crkvenog doprinosa upozorila je mag. religijske pedagogije i katehetike Valentina Šipuš u radu Težiti novom stilu života: ekološko obraćenje i ekološki odgoj na svim razinama. Šipuš predstavlja cijeli niz motivacija, inicijativa i potencijala kao idejni smjerokaz na putu ekološkog obraćenja i ekološkog odgoja i upozorava da je „potrebna sinergijska akcija cjelokupnog društva, jer se inače volja pojedinca može izgubiti u društvenoj atmosferi“. Zaključuje da svi akteri društvenog života: država, mediji, civilno društvo, lokalne zajednice, tržište, odgojno-obrazovne ustanove, Crkva, svećenici, ekološke zajednice kao živi vjernički krugovi, obitelj, svi zajedno kroz dijalog i suradnju mogu postići iznimne rezultate.

Poslijedoktorandica na Odjelu za sociologiju HKS-a Miriam Mary Brgles predstavila je projekt CRO Laudato si’, čiji je nositelj HKS a pokrenut je 2019. godine. Uz prikaz znanstvenih aktivnosti projekta Brgles donosi i prikaz praktičnih aktivnosti projekta ostvarenih u dosadašnjem razdoblju, po čemu čitatelja upoznaje i s poticajima poštivanju neradne nedjelje, kao i s mnogim korisnim savjetima. Brgles između ostaloga upućuje na suradnju s nacionalnim bratstvima Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži, napomenula je dr. Migles.

Doktorandica na poslijediplomskom studiju komunikologije Doktorske škole Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Tihana Mojsinović predstavlja djelovanje Udruge za očuvanje planeta „I stvori Bog zemlju“, kojoj je i izvršna direktorica. Udruga je osnovana u jesen 2019. godine sa sjedištem u Zagrebu i ekumenski je usmjerena. Mojsinović u radu iznosi i stav Udruge da bi „na razini Hrvatske biskupske konferencije bilo od velike koristi utemeljiti koordinacijsko tijelo koje će imati ključnu ulogu u podizanju svijesti vjernika o potrebi zaštite okoliša, promjenama životnog stila te duhovnoj dimenziji našeg odnosa prema stvorenju“.

Profesor moralne teologije i etike okoliša s Odjela za teologiju Teološkog sveučilišta u Ivano-Frankivksu, Ukrajina, Volodymyr Šeremeta predstavlja djelatnosti Ekološkog ureda Ukrajinske grkokatoličke Crkve, čiji je pročelnik. Ured svoje početke ima u 2004. godini kada je Ivano-Frankivska biskupija osnovala Ekološki centar, da bi zatim 2007. godine BK Ukrajinske grkokatoličke Crkve odlučila osnovati nacionalni Ekološki ured za razvoj crkvenih aktivnosti za zaštitu Božjeg stvorenja – prirode. Upoznavanje s djelatnostima te važne ukrajinske crkvene ustanove još jednom opravdava postavljeno pitanje potrebe i korisnosti takve ili slične ustanove koja bi bila koordinirana od strane HBK.

Dr. sc. Zlatko Milanović, osnivač i glavni urednik časopisa Gospodarstvo i okoliš, a trenutačno i urednik časopisa Tehnoeko, otpad smatra središnjim problemom zaštite okoliša. U radu problematizira pitanje gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na Zagreb. Dva ključna pojma za koja smatra da o njima ovisi ostvarenje novih i željenih iskoraka su komunikacija i dugoročne političke mjere koje se neće dokidati ili mijenjati, naprimjer, promjenama ministara.

Mag. medicinske biokemije i članica Upravnog odbora Udruge „Eko Zagreb“ Josipa Juričev-Sudac u raspravi „Koliko smo svjesni stvarnih opasnosti za čovjeka i prirodu?“ donosi kritički pogled na ekološku problematiku u Republici Hrvatskoj. Poziva razmišljati o važnosti sudjelovanja šire javnosti u odlučivanju o pitanjima okoliša, i aktualnom pitanju radio-frekvencijskog zračenja, rekla je dr. Migles.

Istaknula je da svi ti prilozi promiču interdisciplinarni dijalog. Znanstvenici koji se bave ekološkom problematikom pod različitim vidovima u ovoj knjizi približavaju najnovije znanstvene podatke o promjenama koje pogađaju okoliš i svijet u kojemu živimo. U buci informacija teško je doći do onih pravih, vjerodostojnih informacija koje olakšavaju zauzimanje stavova i donošenje odluka. „To je bila i prva nakana koja je vodila prof. Stjepana Balobana u osmišljavanju simpozija i knjige, na jednom mjestu imati mogućnost dobiti provjerene i točne podatke kada je riječ o gorućim ekološkim problemima današnjice, s kojima je zahvaćena Hrvatska i čitava planeta Zemlja“, rekla je Migles.

Bogatstvo knjige očituje se i u „crkveno-civilnom doprinosu“. Riječ je o radovima kojima se predstavljaju neke od konkretnih eko-aktivnosti koje postoje na crkvenom i civilnom području u RH. Različitost aktivnosti i pristupa ponekad odražava i različitost mišljenja što je opet korisno i dobro zbog različitosti uvida koje nam donose „jer ne postoji jedinstven put rješenja“ (LS 60), istaknula je predstavljačica zbornika.

Smatra da je vrijednost posljednjeg dijela knjige je u tome što je „omogućio pojedinim dobrim praksama koje postoje postati više vidljivijima i na taj način potaknuti na uključivanje kako u ove tako i u dobre prakse koje nisu spomenute u knjizi, ali su zaživjele u našim lokalnim civilnim i crkvenim zajednicama“. U svrhu ekološkog odgoja i efektivnog pedagoškog pristupa bilo bi poželjno dalje poticati suradnju između civilnih i crkvenih udruga. Tijekom povijesti Katolička Crkva razvila je socijalni nauk koji nudi metodologiju kako surađivati i zajednički tražiti rješenja problemima koji se tiču svih nas. Drugim riječima, socijalni nauk Crkve nudi pravu „metodologiju dijaloga“, istaknula je Migles.

„Knjiga Laudato si’! Kako mijenjati stil života? osvjetljava tu metodologiju dijaloga i stoga je namijenjena svima koji žele raditi na općem dobru i koji žele ući u dijalog o konkretnim naporima koje je potrebno poduzeti na različitim razinama kako bi se dosegnuo pravedan, održiv i cjelovit ljudski razvoj i na taj način učinkovito jamčilo očuvanje okoliša“, zaključila je dr. Migles i čestitala na uspješno ostvarenom projektu zbornika.

Dr. Dugalić predstavio je pet predavanja iz knjige koja pripadaju teološkom bloku. Oni načelno slijede strukturu same enciklike Laudato si’ i svako od tih izlaganja osvjetljava jedno od poglavlja enciklike. Prvi je rad svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Đurice Pardona. On je održao predavanje o mudrosti biblijskih izvještaja koji govore o čovjekovu odnosu prema Zemlji. U članku analizira što znači da je čovjeku predana Zemlja na upravljanje i na određeni način na gospodarenje. Članak ističe važnu dimenziju da nebo započinje na Zemlji i da su ljudi odgovorni upravljači Zemlje. Zemlja i čovjekov odnos prema Zemlji čovjeku daju njegov identitet. Čovjek mora biti negdje ukorijenjen. I upravo problematika ukorijenjenosti, identiteta je misao vodilja ovoga rada.

Drugi je rad dr. Odilona Singboa koji je govorio o tehnokraciji i tehnokratskoj paradigmi. Mi danas ne možemo živjeti bez tehnologije, ali se postavlja pitanje gdje su njezine granice. U radu se ističe misao pape Franje da čovjek današnjice nije naučio dovoljno koristiti moć tehnologije i koji put zloupotrebljava njezinu moć, odnosno ne pronalazi ispravni smisao kamo vodi suvremena tehnologija. Članak s moralnog aspekta problematizira gdje su granice moći i gdje čovjek više nije upravitelj zemlje, već biće koje zemlju iskorištava, uništava.

Treći rad je profesora s Teološkog fakulteta u Ljubljani dr. Romana Globokara koji govori o kritici antropocentrizma izrečenoj u enciklici. Članak otvara brojna pitanja. Danas postoje dva pristupa ovoj problematici antropocentrični i biocentrični. Papa Franjo zastupa umjereni antropocentrizam, ne radikalni, uništavajući, koji iskorištava. Papa također odbija postavke biocentrizma koji dokidaju kvalitativnu razliku između čovjeka i drugih bića.

Četvrto je izlaganje profesora iz Ukrajine dr. Volodymyra Šeremeta koji je i šef Ureda za ekologiju Grkokatoličke Crkve u Ukrajini. On je govorio o cjelovitoj ekologiji. Papa Franjo se u enciklici izričito zalaže za cjelovitu ekologiju. Nije dovoljno samo očistiti Zemlju, ukloniti ono što je štetno, Papa kaže da je potrebno uspostaviti održivi razvoj, ekološko gospodarstvo, stvarati društveno ozračje koje će voditi računa o ekologiji.

Peto izlaganje je dr. Marijane Kompes s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta koja govori o putovima dijaloga za izlaz iz samouništenja. Ona se naslanja na posljednje poglavlje enciklike i govori o ekološkom obraćenju, ekološkoj duhovnosti i o odgovornosti svih građana, a ne samo političara.

Zahvalnu riječ uputio je direktor Kršćanske sadašnjosti dr. sc. Stjepan Brebić. Što se tiče socijalnog nauka Crkve doista možemo reći da smo se u tijeku ovih desetljeća u kojima KS funkcionira potrudili na tome području na način na koji to nakladnička kuća može. Socijalni nauk Crkve tvori temeljne odrednice izdavačkog programa Kršćanske sadašnjosti od njezinih početaka, dapače, isti ljudi koji su pokretali Kršćansku sadašnjost uz pomoć crkvenih autoriteta od početka su bili senzibilizirani za socijalni nauk Crkve. Tragovi se mogu pratiti od Josipa Turčinovića 1964. godine. I kad danas čitamo tekst njegova pogovora enciklici Pacem in terris Ivana XXIII. vidimo koliko smo danas suočeni sa sličnim problemom kao i tada u recepciji dokumenta koji se bavi socijalnim naukom Crkve općenito, a danas i ekološkom problematikom. Turčinović je napisao kako bi se trebalo već u praksi provoditi ono o čemu Pacem in terris govori; istaknuvši da ta enciklika ne donosi ništa drugo osim što političko-pravnim rječnikom karakteristično iznosi gledanje Crkve na društvena pitanja s pozicije evanđelja i svima bi to trebalo biti “normalno, razumljivo i u praksi provedivo”.

Danas bismo slično mogli ponoviti za enciklike pape Franje. I Laudato si’ i Fratelli tutti naišli su na kritike. Prof. Baloban u kolumni u Kani ovog mjeseca ističe kako se i kod biskupa i svećenika a i većine laika te teme ne doživljavaju kao crkvene i teološke, što najbolje opovrgava ovaj zbornik, rekao je Brebrić. Dodao je da KS upravo tu nalazi neku vezu. “Mi smo poslijekoncilska kuća koja je koncilski inspirirana; prvenstveno je ustanovljena kako bi pomogla u toj poslijekoncilskoj obnovi, između ostaloga i teološkoj obnovi”.

Svima je poznato koliko je knjiga raznih žanrova objavila Kršćanska sadašnjost; svi oni koji prate obiteljsku reviju Kana znaju da se u svakom broju gotovo trećina priloga izravno ili neizravno tiče socijalnog nauka Crkve. Gotovo petnaestak godina prof. Baloban, koji je i član Skupštine KS, piše kolumnu u kojoj tumači socijalni nauk Crkve vjernicima i trudi se pravovremeno i točno komentirati zbivanja i otvarati perspektive, kako za Crkvu tako i za društvo, i na tome mu od srca zahvaljujem, rekao je Brebrić. Na kraju je zahvalio urednicima zbornika koji su napravili ogroman posao i u gotovo nakladničkom smislu.

Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve prof. dr. sc. Stjepan Baloban na kraju je zahvalio svima koji su sudjelovali u nastajanju i oblikovanju ove knjige, a osobito urednicima jer je zbog različitih metodologija pisanja autora koji dolaze iz različitih znanstvenih disciplina bio to prilično izazovan i zahtjevan posao. Posebno je zahvalio tajnici Centra doc. dr. sc. Dubravki Petrović Štefanac, koja je puno vremena i znanja uložila u tehničku pripremu tekstova. Zavalio je i Hrvatskom katoličkom radiju i Hrvatskoj katoličkoj mreži s glavnim i odgovornim urednikom Sinišom Kovačićem za mogućnost ovoga on line prijenosa. Izrazi je nadu da će zbornik biti od pomoći svakom čovjeku dobre volje u Hrvatskoj koji želi iskreno mijenjati stvari na bolje u hrvatskom društvu. Ova knjiga poziva na istinski i iskreni dijalog svih sa svima o „zajedničkom nam domu“, zemlji u kojoj živimo, našoj Hrvatskoj.

Istaknuo je da je na svima odgovornost mijenjati stil života, sve veću „radikalizaciju društvenih odnosa“ u Hrvatskoj. Ali, najodgovorniji su uvijek oni koji su viši po službi i položaju u Crkvi i u društvu. „Nažalost, radikalizacija odnosa u Hrvatskom saboru, koja traje već više godina, kao i neobuzdana agresivnost javnih djelatnika u medijima i političara sve više se prenosi u osobni život svih nas, možemo reći u naše domove i u prijateljske odnose“, rekao je dr. Baloban.

Uputio je apel: „Kao obični ljudi, koji volimo svoju zemlju, pošteno radimo i u njoj želimo čestito živjeti, tražimo od odgovornih političara da se prestanu među sobno optuživati i trovati – ionako već zatrovane – međuljudske odnose u Hrvatskoj. Pozivamo ih na otvoreni i javni dijalog svih sa svima o svemu što je važno za društvo i domovinu Hrvatsku. Veći je domoljub onaj koji ima hrabrosti i strpljenja graditi zajednički dom sa svima od onoga koji „napada sve i svakoga“ koji ne misli isto kao i on.“

Katolička Crkva u Hrvatskoj preko svojega socijalnog nauka poziva na zajednički put u ostvarenju općega dobra koje će omogućiti da svaki hrvatski građanin može u Hrvatskoj živjeti dostojno čovjeka. Jedno tako, ako će nam svima biti na prvome mjestu opće dobro, moći ćemo mijenjati dosadašnji stil života i graditi u miru i slozi „zajednički nam dom“ sa što manje rana i međusobnog ranjavanja a sa što više zajedničkih nastojanja oko općega dobra, zaključio je dr. Baloban.

Predstavljanje zbornika moderirali su doc. dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac i mr. sc. Zvonimir Ancić. Predstavljanje je izravno prenošeno na YouTube kanalu Hrvatske katoličke mreže (HKM) i stranicama Informativne katoličke agencije (IKA).

print

Povezane objave

Papa izrazio blizinu stradalima u potresu

Tiskovni ured HBK

Priopćenje sa susreta Svetog Oca s biskupima iz Hrvatske, BiH, Slovenije, SR Jugoslavije i Makedonije

Tiskovni ured HBK

Nadbiskup Puljić: „Obitelj sada postaje nositelj crkvenog zajedništva“

Tiskovni ured HBK